Ako nešto jako želiš, vjerovatno ćeš to i ostvariti, ali kad vjeruješ da ti je to što želiš neophodno, prisjeti se razlika između potreba i želja.
Potreba je nešto bez čijeg zadovoljenja nije moguće ostati u životu. Zbog toga su potrebe najsnažniji motivatori: nepodnošljivom neprijatnošću kada nisu zadovoljene, a prijatnošću kada jesu. Njih nema mnogo: potreba za hranom, za vodom, za snom, za određenom temperaturom...
Zbog toga što su povezane sa preživljavanjem, svaki čovjek je zavisan od zadovoljenja svojih potreba, piše list "Politika".
Želje nisu povezane sa preživljavanjem. Želja je ono bez čijeg zadovoljenja je osobi samo neprijatno. U tom slučaju ona osjeća nezadovoljstvo ili frustraciju, što ne ostavlja bilo kakvu štetnu posljedicu.
Prema tome, ako ne zadovoljimo neku potrebu, biće ugrožen naš život, a ako ne zadovoljimo neku želju, biće nam samo neprijatno neko vrijeme.
Ako nam nije jasno da li je nešto što želimo da ostvarimo ili posjedujemo potreba ili želja, možemo da primijenimo test-pitanje: Da li ću umrijeti ako ne ostvarim dato htijenje? Ako je odgovor negativan, jasno je - riječ je o želji.
Zašto je važno razlikovati svoje i tuđe potrebe od želja? Osoba koja pogrešno misli da je neka njena želja u stvari potreba, imaće doživljaj da će umrijeti ako ne zadovolji takvu želju.
Ona u stvari svoju želju pretvara u pseudopotrebu za koju vjeruje da mora da je zadovolji, po svaku cijenu. Tako postaje zavisna od predmeta svoje želje, što je osnovni mehanizam svake patološke zavisnosti.
U zavisničkoj ljubavi, odrasla osoba misli da je njen život nemoguć bez ljubavi druge osobe. Osoba zavisna od heroina misli da će umrijeti kada je bez heroina iako je istina upravo suprotna: ne umire se od nedostatka heroina, već od njegovog viška - od pretjerane doze.
Na sličan način su mnogi od nas zavisni od ostvarenja različitih želja. Svaki put kada mislimo da moramo da ostvarimo neku želju mi se odričemo slobode izbora i upadamo u prisilu ostvarenja želje.
Zbog toga je razlikovanje potreba od želja nešto što nam omogućava da živimo slobodnije, da sebi i svojoj djeci jasnije postavljamo prioritete.
To je danas veoma važno, jer je glavna osobina potrošačkog društva da nas sa svih strana uvjeravaju da nam je život nezamisliv bez raznoraznih stvari. Na ovaj način se stvaraju pseudopotrebe bez kojih se "jednostavno ne može" zamisliti kvalitetan život.
Proces podsticanja kupovine i potrošnje je u osnovi kapitalizma, omogućuje neodrživi ekonomski razvoj. U vremenima kada i bogati ljudi štede, pomaže razlikovanje potreba od želja,jer možemo da štedimo samo na onome što želimo.
(MONDO)