Prvi pregovori o samostalnom ljetovanju počinju oko 14. godine, a roditelji, u prosjeku, "popuste" dvije godine kasnije.
Ako je vaše dijete završilo osnovnu školu, ili je već srednjoškolac i ako se njegovi prijatelji spremaju za ljetovanje u "solo" varijanti, velika je vjerovatnoća da će i ono krenuti u bitku za svoje mjesto pod suncem.
Psiholozi u šali kažu da se zahtjev za prvo samostalno ljetovanje kotira veoma visoko na listi roditeljskih strahova, i odmah nakon sudbinskih pitanja "mogu li da pozajmim tvoj auto" i "koja dokumenta su potrebna za vjenčanje".
Iskustvo psihologa govori da oko 14. godine počinju prvi pregovori o samostalnom ljetovanju, a da su roditelji, u prosjeku, dvije godine kasnije spremni da isprate dijete na peron ili na aerodrom.
Psiholog i psihoterapeut Maja Antončić za "Politiku" kaže da niko ne može da pronađe psihološku računicu pomoću koje će roditelji moći da izračunaju dan, čas i minut u kojem će njihovo dijete biti zrelo za prvo samostalno ljetovanje, jer nisu svi tinejdžeri u istom trenutku odrastanja spremni za odlazak na samostalni odmor.
Djeca koja su, primjera radi, često odlazila na rekreativnu nastavu i ekskurzije, ili su ljetovala sa školom, sportskim klubom ili folklornim ansamblom spremnija su za samostalni boravak na moru i odvajanje od roditelja nego tinejdžeri koji su na odmor išli isključivo u porodičnom aranžmanu.
"Problem je u tome što tinejdžeri i roditelji ne misle na istu stvar kada diskutuju o samostalnom ljetovanju - roditelji strijepe da će dijete eksperimentisati sa alkoholom (ili sa lakim drogama), ili da će 'upasti' u loše društvo, dok dijete uzbuđeno razmišlja o tome kako će uživati u čarima samostalnog života na moru. Međutim, ja roditelje uvijek suočavam sa kontrapitanjem - da li postoji ikakva prepreka da se to čega se oni boje desi ovdje. Ako su uspomene roditelja sa ljetovanja onoliko uzbudljive koliko nikada ne bi željeli da budu uzbudljive njihovom djetetu, onda je potpuno razumljivo zbog čega se pregovori o prvom samostalnom ljetovanju često pretvaraju u pravi mali psihološki rat", kaže sagovornica "Politike".
Ali, za sve postoji prvi put, pa i za prvi samostalni odlazak na more, a zadatak roditelja je da se pobrinu da djetetovo prvo samostalno ljetovanje ne liči na avanturu sa nepredvidivim posljedicama, već na odmor.
"Odlazak djeteta može provocirati brojne strahove - hoće li naći smještaj (ako ne ljetuje u hotelu), šta će jesti, šta ako dobije trovanje od hrane ili opekotine od sunca, da li će pronaći ljekara ako se nabode na ježa ili ga opeče meduza, hoće li zakasniti na avion u povratku... Svi roditelji strijepe kada dijete odlazi na putovanje bez njih, ali oni moraju da budu 'glas razuma', a ne 'glas panike' - njihov zadatak je da dijete sigurno i obezbijeđeno krene na put. Zato treba da ga podsjete da spakuje ličnu kartu i pasoš, lijekove, vozne karte, rezervaciju za smještaj i da mu daju novac 'za ne daj bože'
Osim toga, roditelji i dijete moraju da naprave 'koalicioni sporazum' koji će da poštuju - da se dijete redovno javlja telefonom, da se u slučaju bilo kakve neprilike odmah javi kući, da ne prekorači dogovoreni račun za telefon i da kreditnu karticu koristi zaista u 'ne daj bože' situaciji, a ne za kupovinu ljetnih sandala", slikovito za "Politiku" priča Maja Antončić.
Ona dodaje da se mnogi roditelji prije prvog samostalnog ljetovanja djeteta opredjeljuju za varijantu "nadzirana nezavisnost" koja se u praksi svodi na ljetovanje u istom mjestu, ali na različitim "adresama" - roditelji mogu odsjesti u hotelu, a dijete u privatnom smještaju sa svojim društvom. Tako će roditelji sačuvati osjećaj kontrole, a dijete - osjećaj nezavisnosti.
(MONDO/Foto: Guliver/Getty images)
Podeli vest