Biblioteka mirisa nalazi se u Parizu, a u njoj se čuva kolekcija parfema i mirisnih nota od onih iz prošlosti do onih koje su obilježile naše doba.
"Evo našeg malog čuda iz 1917. godine", kaže penzionisani proizvođač parfema Iv Tanži dok uranja komadić papira u bočicu parfema Fransoa Kotija koja se nalazi okružena "Vodom kraljice mađarske" iz 14. vijeka i kolonjskom vodom koju je Napoleon Bonaparta koristio na Svetoj Jeleni 1815.
Od 1990. Tanži je vlasnik ključeva Osmoteke - biblioteke mirisa koja se nalazi u blizini Versaja i u kojoj se nalazi brojna kolekcija parfema kako iz prošlosti tako i savremenih.
Osmoteku je osnovao Žan Kerleo, bivši "nos" u kompaniji "Patu" i njome predsjedava Patrisija de Nikolai, nasljednica bogatstva Gerlen. Rijetki su oni koji imaju pristup najužem jezgru biblioteke gdje se ljubomorno čuvaju najrjeđi od oko 2.500 mirisa koliko ih ima u ovom zdanju.
Sortirane po broju i tipu mirisa, bočice se nalaze iza zaključanih vrata od ojačanog stakla u podrumu od nekoliko metara kvadratnih, osvijetljene vještačkim svjetlom i na stalnoj temperaturi od 13 stepeni Celzijusa.
"Ovo su naši dragulji, 400 mirisa koje naročito ljubomorno čuvamo, parfemi iz prošlosti ili oni kojih više nema na tržištu", rekao je AFP-u Tanži. "Koristeći originalnu formulu ponovo smo napravili njih 175".
Mirisi koji su "vraćeni u životu" su prvi parfem sa alkoholnom osnovom izrađen na Zapadu - "Voda kraljice Mađarske" sa notom ruzmarina koja je 1370. godine napravljena uz pomoć metoda destilacije preuzetih iz arapskog svijeta.
U to vrijeme parfemi su se pili i legenda kaže da je zbog toga ocvala kraljica postala mlađa i u 75. godini dobila bračnu ponudu mladog poljskog kralja.
Još jedan vjernik u higijenska svojstva kolonjske vode bio je Napoleon Bonaparta koji je svakog mjeseca naručivao 120 litara svog parfema kako bi se okupao u njemu.
Poslat na Svetu Jelenu pred kraj života, zatražio je da se njegova kolonjska voda proizvodi od biljka koje su rasle na ostrvu i taj parfem, koji je Bonaparta čuvao u bočicama smještenim u svojim čizmama, takođe je ponovo napravljen i pohranjen u Osmoteci.
Biblioteka ne prodaje svoje parfeme ali ima zbirku od oko 200 kutija punih parfema koje Kerleo i Tanži nose po svijetu na zahtjev lukzusnih parfimerija. Osmoteka takođe redovno otvara vrata javnosti za konferencije posvećene određenom periodu ili temi.
U junu, pažnja je bila usmjerena na mirise pravljene u periodu od 1945. do 1965. koje su radili veliki "nosevi" tog doba, od Vorta, Patua, Kanvina, preko Rohasa, Balensijage, Nine Riči ili Kristijana Diora.
Kako bi osnovao biblioteku, Kerleo je napravio jednu vrstu mirisne datoteke, zajedno sa grupom prijatelja-parfemdžija koji su "lovili" drevne formule i rijetke sastojke koji su korišćeni za pravljenje parfema, od kojih su neki danas zabranjeni.
Jedan od zabranjenih sastojaka je tibetanski musk - pasta koja se dobija iz žlijezda jelena sa Tibeta koji su sada ugrožena vrsta. Bez te paste većina velikih "Šanelovih" parfema ne bi postojala, kaže Kerleo.
I ti rijetki sastojci takođe se čuvaju u podrumima Osmoteke. Kerleo kaže da je najviše ponosan na parfem koji je napravio po zahtjevu istoričara i uz pomoć herbaliste i koji je u prvom vijeku koristio Plinije stariji.
Poznat kao "Kraljevski parfem", riječ je o mješavini cimeta, akacije, meda i komina.
(Tanjug/MONDO)