Iako ebola postoji već desetak godina, zadržala se u Africi zbog nepostojanja komunikacija. Da li će tako i ostati?
U posljednjih nekoliko godina ta je bolest, za koju se sumnja da na čovjeka prelazi konzumacijom majmunskog mesa, obično izbijala u zabačenim selima zemlje, a nije se širila jer bi stanovništvo zaraženih sela pomrlo, najčešće već u prva 24 sata, prije nego što bi se neko od njih domogao većeg naseljenog mjesta.
U posljednjoj epidemiji koja je izbila prije desetak dana u selu Niansviga, oko 200 kilometara od glavnoga grada Kampale, slučaj je nešto drugačiji. Jedan od zaraženih seljana uspio je doći do bolnice u Kampali, gdje je nedugo potom umro uz obilno krvarenje. Samo sat vremena poslije, čim se pročulo da je u bolnici preminuo pacijent obolio od ebole, u glavnom gradu Ugande, u kojemu živi milion i po stanovnika, nastala je panika.
Bolesnici su u pidžamama počeli da bježe iz bolnice, a stanovnici grada počeli da napuštaju domove. Oglasio se i predsjednik Ugande Joveri Museveni koji je rekao da se zemlja nalazi u krizi.
"Ebola je ponovo izbila, a jedan od bolesnika došao je do Kampale i zaraza prijeti svima. Već su se razboljeli i ljekari koji su s njim došli u kontakt i ljudi koji su spalili njegovo mrtvo tijelo nakon što je preminuo. Budite oprezni, ebola se širi kontaktom, a Ministarstvo zdravlja pokušava pronaći sve one koji su bili u dodiru s bolesnikom iz Niansviga. Želim vam sreću i Bog neka vas čuva", rekao je Museveni.
Istog trenutka zatvorene su sve škole, javne ustanove u Kampali, zabranjene su i posjete zatvorima kako se ebola, jedna od najstrašnijih bolesti današnjice protiv koje nema lijeka, ne bi širila, ali je put epidemiji velikih razmjera ipak otvoren.
"Kampala je veliki grad, sa vazdušnim vezama prema cijelom svijetu. Dovoljno je da samo jedan zaraženi pacijent, koji je virus pokupio samo nekoliko sati pre, sjedne u avion za Pariz ili Beč i prođe kroz tu vazdušnu luku da bi se bolest nekontrolirano počela širiti po cijelom svijetu", kaže infektolog Džejms Borčer.
Na sreću, za razliku od mnogo manje smrtonosnog SARS-a, ebola se ne prenosi putem vazduha, već isključivo dodirom, pa je epidemiju lakše zaustaviti.
"Ipak, treba znati da se radi o vrlo zaraznoj bolesti koja se prenosi već i rukovanjem ili slučajnim dodirom, a pacijenti gotovo da i nemaju šanse za preživljavanje. Ujedno, bolest je brza pa ljudi umiru u razdoblju od 24 sata od ulaska virusa", kaže Borčer.
Prema njegovim riječima, samo je pitanje vremena kada ćemo prvi slučaj ebole zabilježiti na području Evrope ili SAD-a.
Iako ebola postoji već desetak godina, zadržala se u Africi zbog nepostojanja komunikacija, a pacijenti bi jednostavno umrli prije nego što bi se zaraza proširila.
Slično je bilo i s epidemijom SARS-a koja je bila endemska bolest u dijelovima Kine dok jedan oboljeli nije dospio do Hong Konga kao važnog prometnog čvorišta, odakle se bolest prenijela širom svijeta.
Epidemija ebole i njen prodor u glavni grad razbuktala je ujedno i strasti i netrpeljivost između Uganđana i izbjeglica iz Konga koje domaće stanovništvo krivi za izbijanje bolesti.
"Napravili smo veliku grešku kada smo ih iz Konga pustili u našu zemlju. Ne mogu da se suzdrže, love i jedu majmune koji prenose ebolu. Trebalo je da ih pustimo da se međusobno poubijaju ili smo mi trebali da ih pobijemo, a ne da im dopustimo da šire bolest", stoji na komentarima internet stranice kampalskog dnevnog lista Nju vižn.
Inače, za ebolu se vjeruje da, baš kao i virus AIDS-a, potiče od majmuna, koji su pak dolazili u dodir s ljudima.
Na području Ugande danas je nekoliko desetina hiljada izbjeglica iz Konga, većinom iz siromašnih, ruralnih dijelova zemlje, a oni su i u novoj zemlji nastavili svoju tradiciju i prehrambene navike, među kojima je i konzumacija majmunskog mesa, jedne od osnovnih namirnica siromašnih Afrikanaca, piše "Večernji list".
(Tanjug)