Život posvećen obrazovanju djece

Marija Montesori, koja je rođena 31. avgusta 1870. godine u Kjaravaleu, u Italiji, najpoznatija je po svom obrazovnom sistemu Montesori, koji se odnosi na djecu od rođenja do adolescencije.

Njene obrazovne metode i danas su u primjeni u velikom broju državnih i privatnih škola širom svijeta.

Kada je imala pet godina, cijela porodica se preselila u Rim, gdje je, po završetku osnovne škole, nastavila školovanje na Regionalnom tehničkom institutu "Leonardo da Vinči", sa namjerom da postane inženjer.

U to vrijeme, kada su se žene uglavnom bavile društvenim naukama, to nije bilo uobičajeno.

Do mature su se njene želje izmijenile i uputile je ka medicinskom fakultetu. Iako su je roditelji nagovarali da se počne baviti obrazovnim radom, ona je čvrsto ostala pri odluci da postane ljekar.

Osim njenih roditelja, ni tadašnje društvo nije bilo spremno na tako nešto: na medicinskom fakultetu svi studenti su bili muškarci i Mariji je odbijen upis.

Nakon neuspješnog razgovora sa profesorom, Marija se nije predala i navodno mu je odgovorila: "Ja znam da ću postati ljekar."

Postoje tvrdnje da se na kraju u spor umiješao i sam papa Lav 13. koji joj je pomogao da se upiše na Univerzitet u Rimu, na odsijeku za fiziku, matematiku i prirodne nauke, na kome je dvije godine kasnije diplomirala.

Na osnovu te diplome bez problema je upisala medicinski fakultet i tako postala prva ženska osoba u Italiji koja je završila medicinski fakultet, na Univerzitetu "La sapijenca" u Rimu.

Odmah nakon što je kao vrlo dobar student diplomirala, u julu 1896. godine, Marija Montesori se zaposlila u bolnici "San Đovani" u sklopu univerziteta.

Iste godine dobila je molbu da predstavlja Italiju na Međunarodnom kongresu za prava žena, na kojem je u svom govoru zastupala društvene reforme prema kojima žene treba da imaju ista prava kao i muškarci.

Godine 1897. dobrovoljno je pristupila istraživačkom programu u psihijatrijskoj klinici Univerziteta u Rimu, gdje je radila sa Đuzepeom Montesanijem.

Postavši član univerzitetske psihijatrijske klinike, Montesorijeva je ubrzo počela da se zanima za obrazovanje "retardiranih" i "nazadnih". Njen rad sa djecom zaostalom u razvoju počeo je da dobija više pažnje u naučnim krugovima.

Iako je doživjela brojne kritike tokom tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog vijeka, metoda "Montesori" je preživjela i danas se primjenjuje u brojnim školama i vrtićima širom svijeta.

Najviše se primjenjuje u SAD, u kojima postoji više od 1.100 škola zasnovanih na toj metodi. U Velikoj Britaniji postoji preko 500 škola zasnovanih na obrazovnom sistemu "Montesori", u Kanadi 33, u Australiji 160 sa više od 12.000 učenika, a brojne škole zasnovane na njenom sistemu postoje širom Evrope i u našoj zemlji.

Godine 1949. Marija Montesori je nominovana za Nobelovu nagradu, ali je nije dobila, a 1980. godine Montesori se našla na kovanici od 200 italijanskih lira. Tokom devedesetih godina prošlog vijeka njena slika bila je na novčanici od hiljadu lira, koja je tada najčešće bila u upotrebi.

Odmarajući se u bašti porodice Pirson u Holandiji, Marija Montesori je preminula 6. maja 1952. godine u prisustvu svog sina Marija.

Razgovarali su o tome da li treba da se uputi u Afriku na stručno putovanje. Rečeno joj je da je sa 81 godinom isuviše krhka da bi putovala tako daleko i da bi neko drugi mogao da ide umjesto nje i održi predavanje.

"Znači više nikakve koristi od mene? ", upitala je. Nakon sat vremena umrla je od moždanog udara.

(Srna)