Djeca se često žale što imaju domaće zadatke, ali oni su višestruko korisni: stvaraju radne navike, razvijaju samostalnost, odgovornost, upornost.
Domaći zadaci naših školaraca zbog preteških lekcija, nerazumljivih predavanja, nezrelosti za polazak u školu, sve češće postaju obavezni i za roditelje, međutim, stručnjaci podsjećaju da odrasli ne treba da rade zadatke umjesto djece, već zajedno sa njima i da prijetnja i kazna ne pomažu.
Roditelj nikad ne treba da uradi zadatak zato što je na primjer procijenio da je lekcija preteška za dijete, niti da ispravlja greške u svesci, već mora da skrene pažnju djetetu da samo provjeri urađeno, rekla je Tanjugu predsjednica Pedagoškog društva Srbije Biljana Radosavljević.
Pomažući djeci da savladaju gradivo, odrasli treba da daju objašnjenja pojedinih izraza, ako to nisu jasno rastumačii učitelji, da provjere tačnost zadataka, da zajedno uvježbaju naučeno, savjetuje Radosavljevićeva.
Kako kaže, još dok je dijete u nižim razredima, roditelj treba pravilno da rasporedi period za njegov rad i učenje i za odmor, ali i da ga stalno podsjeća na obaveze (posebno u prvom razredu, ponekad i kasnije) i da ga kontroliše.
"Nemojte ga tjerati da sijedi u sobi, dok sve ne završi. Boravak u školi je trajao tri, četiri sata, pa i duže i dosta vremena je proveo sjedeći. Prirodna potreba djeteta je igra, potreba za kretanjem i uloga roditelja je da o tome vodi računa. Bolje je da dijete pola sata čita, nego da dva sata sijedi u sobi i da ništa ne zapamti", savjetuje Radosavljevićeva.
Djeca se često žale što uopšte imaju domaće zadatke, ali oni su višestruko korisni - stvaraju radne navike, razvijaju pozitivne osobine, samostalnost, odgovornost, upornost.
Tokom rješavanja domaćih zadataka, roditelji treba da bodre, hvale, podstiču djecu, i upravo je u tome njihova najvažnija pomoć, savjetuje ona i ukazuje da prijetnja i kazna imaju negativno dejstvo i izazivaju strah.
Strah parališe mišljenje, pamćenje, izaziva osjećaj nesigurnosti, podsjeća ona i ističe da djeca na početku školovanja uglavnom vole da idu u školu.
"Ako ne postiže rezultate kakve očekuje roditelj, često treba tražiti uzrok u roditelju", istakla je predsjednica PDS. Da li smo preambiciozni, šta smo propustili, kako se odnosimo prema djetetovim usponima i padovima, sve su to "domaći zadaci" za roditelje.
Naredbe, prijetnje, zastrašivanje, ismijevanje, poređenje djeteta sa bratom, sestrom, drugom, neće poboljšati njegov uspjeh, i ovakvim postupcima roditelj ruši djetetovu sigurnost, samopoštovanje, vjeru u uspjeh, stvara napetost, nervozu, strah, kažu stručnjaci.
Umjesto prijetnji, neophodni su strpljenje, podsticanje, razgovor, stavljanje djeteta u situacije da postavlja pitanja u vezi sa gradivom, pomoć da izvuče suštinu, da nađe smisao, odvoji bitno od nebitnog.
Roditelji često moraju da pomažu djeci i zato što đacima nedostaje prethodno znanje, ne rade dovoljno, imaju obimno, neinteresantno gradivo, ne odgovara im način na koji nastavnik predaje.
Takođe, današnja djeca brže misle, ali su kraće koncentrisana, impulsivnija su i zahtjevnija, pa je pomoć odraslig člana porodice u učenju neophodna.
Međutim, to ne znači da roditelj treba da uradi domaći jer na primjer lekcija ima podatke koji mu neće trebati u životu, ili da pročita knjigu umjesto djeteta pa da mu prepriča sadržaj... To su ipak domaći zadaci djece, za koje uostalom, ocjenu dobijaju ona, a ne roditelji, zaključuju stručnjaci.
Da li pomažete djeci da urade domaće zadatke? Učestvujte u našoj anketi!
(Tanjug/MONDO)