Osim dobrog provoda, hrane i pića, u anketi sajta Tripadvisor, zoo-vrt u Beogradu je ocijenjen kao mjesto koje nikako ne treba propustiti.
Stranci koji su bili u beogradskom Vrtu dobre nade, dali su mu ocjenu 4, 5. Naravno, djeca najviše od svih turista, vole zoo-vrt i u njemu kaveze sa majmunima, bijelim lavovima, ali i aligatorom.
Da li ste znali da je upravo Muja, kako se zapravo zove beogradski aligator, najstariji stanovnik prijestoničkog zoo-vrta? On živi u blizini foka, a tu je stigao daleke 1936. godine, kada je i počeo sa radom Vrt dobre nade. Preciznih podataka o Mujinom godištu nema, ali se pretpostavlja da sada ima oko 80 godina, što ga čini zvanično najstarijim aligatorom na svijetu.
Video prilog pogledajte OVDJE.
Aleksandar Rakočević koji je u zoo-vrtu zadužen za brigu o Muji, kaže da aligatori sa sjevera Amerike žive oko 50 godina, a da je sve preko toga rijetkost.
I dok veoma blizu Muje slobodno šetaju kokoške i paunovi, prelijeću ga papagaji i golubovi, ne slute da bi ih Muja u slast smazao.
"Aligatori se hrane jednom u tri nedjelje, ali apetit im zavisi od godišnjeg doba. Oni su hladnokrvne životinje i potrebna im je određena temperatura da bi im proradio metabolizam. Optimalno je da se nalaze u vodi čija je temperatura između 20 i 30 stepeni Celzijusovih. Muju hranimo prepelicama, a jede i ostale pernate životinje kao i pacove", kaže Aleksandar Rakočević.
Muja možda djeluje tromo, ali vjerujte da nije - jednim potezom, u milisekundi, je pred našim očima zgrabio prepelicu, a onda mirno napustio "mjesto zločina".
Međutim, ne kaže se džabe: "starosti i bogu si teška" - siroti Muja je izgubio prednju desnu nogu.
"U februaru ove godine primjetio sam neke rane na njegovoj nozi, ispostavilo se da je u pitanju gangrena, pa je noga morala biti odstranjena. Svi smo bili jako zabrinuti tih dana, ali se Muja oporavio i sada je isti kao i prije oboljenja", navodi Aleksandar.
Neki posjetioci Vrta dobre nade ne vjeruju da je Muja zaista živ, s obzirom na to da je veoma, veoma miran i da ga rijetko mogu vidjeti kako se kreće. Zato ga gađaju novčićima i drugim sitnim predmetima ne bi li tako isprovocirali neki pokret.
Ne radite to više - nije ni lijepo ni pristojno, niti ima svrhe. Evo kako ćete se uvjeriti da je Muja živ i da diše: "Zagledajte se u donji dio njegovog grla gdje je dušnik i vidjećete da Muja diše, ili se zadržite gledajući u njega malo duže, sigurno će napraviti neki pokret", objasnio nam je Aleksandar.
Osim Muje, prvi stanovnici beogradskog zoo-vrta bili su i lavovi, leopardi, bijeli i mrki medvedi, vukovi, razne vrste majmuna, antilope, bivoli, mufloni, jeleni, srne. Svi oni su dočekali prve posjetioce na Spasovdan 12. jula 1936, kada je zvanično otvoren beogradski zoo-vrt, koji je osnovao industrijalac Vlada Ilić.
Dakle, “pansioni” zoološkog vrta bili su solidno popunjeni od samoga početka rada. Životinje su brzo privukle veliki broj posjetilaca i vrt je stekao veliku popularnost ne samo među Beograđanima. Česti gosti bili su i članovi kraljevske porodice Karađorđević. Kraljica Marija rado je dolazila u zoo-vrt zajedno sa svojim sinovima.
Do početka Drugog svjetskog rata, zoološki vrt je “narastao” do 14 hektara, međutim u bombardovanjima 1941. i 1944. godine, pretrpio je znatna oštećenja, a skoro cijeli životinjski fond je uništen. Nakon rata, površina je smanjena na sedam hektara koliko ima i danas.
Beograđani su 1941. godine naivno pomislili da vrt neće biti meta vazdušnih napada, pa su utočište i sklonište od bombi potražili u njemu. Međutim, prevarili su se. Veliki broj životinja koje su preživjele napad su tada istrčale na beogradske ulice, zbog čega su one krvoločne bile ubijene. Među rijetkima koji je preživio bombardovanje i rat, je i aligator Muja.
Kada bi Muja mogao da govori, sigurno bismo čuli priče od kojih zastaje dah...
(MONDO)