Sa raspusta i godišnjih odmora nekada smo slali tone razglednica. Pisali smo: "Vrijeme je lijepo, talasi nisu mnogo veliki. Sunčamo se po cijeli dan".
Danas je poštansko sanduče uglavnom prazno. Za mlađe razglednice su fotografije na tankom kartonu. Na njima su prikazani gradovi ili plaže ili lijepa priroda. Na poleđini su polja za poštansku adresu primaoca, i za tekst koji mu se šalje. I za poštansku marku kojom se pošti plaća usluga prevoza razglednice na cilj.
Danas se razglednice slabo pišu i šalju. Mlađe generacije umjesto njih koriste pametne telefone i računare.
Ali, kada mladi odu na ekskurziju ili u odmaralište, pišu li?
"Zavisi od grupe. Ove male nastavnici tjeraju da pišu. Ali od sedmog razreda nadalje, ti su lijeni za pisanje", kaže za DW upravnik jednog odmarališta u Njemačkoj, Jirgen Kopman
"Svaki bolji hotel ima bežični internet. Mogu da preko telefona pošaljem fotografije koja sam sam napravio i da ono što mi se ovde dešava po vas dan dijelim sa prijateljima preko elektronske pošte, Skypa ili Facebooka", kaže stručnjak za medijsku pedagogiju Markus Gerstman.
Prije 60 godina Nijemci su slali 920 miliona razglednica godišnje. Prošle godine je poslato samo 120 miliona razglednica.
(MONDO)