Kod ljudi se ljubav prema slatkom razvila iz dva razloga: šećer je hranljiva materija koja organizmu daje puno energije, a nema ga previše u prirodi.
Med, voće, i nektar nekih biljaka jedini su pristupačni oblici hrane koja sadrži relativno čist šećer, a prije nego što su ljudi bili u stanju da uzgajaju biljke, voće je bilo manje slatko nego što je to danas slučaj.
Zbog toga je ljubav prema slatkoj hrani bila evolutivna prednost jer je nagonila naše pretke da tragaju za kaloričnim i visokoenergetskim poslasticama.
U srednjem vijeku, najveći broj ljudi nije imao obroke u obliku u kojem ih mi danas poznajemo, a meso i voće jeli su se pomiješani u velikom broju jela.
Prerađeni šećer bio je toliko skup da su ga jeli samo najbogatiji. I plemstvo i sluge zajedno bi jeli glavni obrok, a nakon što bi ostaci bili sklonjeni, gospodin i gospođa bi se povukli u svoje odaje da u privatnsoti pojedu skupe poslastice, piše "Politikin Zabavnik".
Otuda je i porijeklo reči "desert" koja je nastala iz starofrancuskog glagola "deservir" što znači "raspremiti sto".
(MONDO)