Saznajte na koji način možete da pomognete djetetu da pravilno razvije svoj govor...
Način i vrijeme razvoja govora i jezika su individualni za svako dijete. Prve riječi se kod neke djece javljaju oko devetog mjeseca, a kod neke tek poslije petnaestog ili šesnaestog. Nemojte čekati da dete sponatno progovori, aktivno učetvujte u razvoju njegovog govora.
Kako podstaći pravilan razvoj govora?
Bebi ne treba tepati, ni maziti se kroz govor. Važno je kako se vaspita i uči bukvalno od rođenja. Ne treba joj se obraćati sladunjavo i umekšanih glasova ("pije moje", "cunce mamino"). Ako joj se tepa, ona usvaja tepanje kao pravilno, dakle uči pogrešno. Bebi treba pričati glasno i jasno, obraćati joj se kratkim i jasnim riječima, koje nisu komplikovane za izgovor, u direktnoj komunikaciji oči u oči. Potrebno je verbalizovati djetetovu aktivnost, predmete oko njega, postepeno koristiti riječi kojima mu pomažete da shvati prostor oko sebe (na, ispod, pored, iza) - da bi moglo da usvoji pravilan govor.
Ako roditelj nešto radi, dijete treba da se uključi u to, da pričaju sve vrijeme. Dobro je stimulisati mališana da definiše neki pojam, a takve igre i druženje sa roditeljima djeca veoma vole. Ako se sa djetetom razgovara kao sa odraslim, preveniraju se govorno-jezički problemi.
Slikovnice znače mnogo i u najranijem uzrastu, ali samo ako ih dijete koristi uz pomoć roditelja. Ne ukoliko sedi samo i brzo ih lista. Danas se prodaju slikovnice sa jasno naznačenim uzrastom kojem su namijenjene, i u njima se imenuju pojmovi bliski djeci - recimo, životinje. Zatim se uz imenicu, kada je dijete usvoji, dodaje glagol ("Maca spava"), a oko prvog rođendana je zabavna onomatopeja (Maca kaže: "Mjau"). Djetetu se tako obogaćuje pasivni riječnik - jednostavnim riječima pojmova iz okruženja koje može da razumije. Nakon toga, roditelji treba da ga podstiču da usvojene reči iz slikovnice koristi aktivno u kući i na ulici. U predškolskom uzrastu, pa i nešto ranije, slikovnice se zamjenjuju knjigama (na njima je, takođe, naznačen uzrast kojem su namijenjene). Kasnije zajedno sa djetetom prepričavajte pročitano, dajući mu sve više prostora.
Ne bi trebalo tolerisati, ma kako nam bilo slatko - zamjenu slogova i glasova u riječima ("ćimzice"), ali ne treba ni insistirati na pravilnom izgovoru. Ako dete kaže: "Pavamo", vi samo razgovetno i polako ponovite: "Spavamo". Ne imenujte predmete onako kako to radi dijete (jopta, jutka), već mu uvijek dajte dobar primjer kako se taj predmet zove (lopta, lutka), bez insistiranja da dijete odmah ponovi pravilno. U početku, greške su sasvim moguće i normalne, djeca uče govor postepeno. Ako poslije par nedjelja ne nauče pravilno da izgovore određeni glas, svratite do logopeda, makar po savjet.
(MONDO)