Glorifikacija pretjerane mršavosti dovela je do porasta broja oboljelih od anoreksije, bulimije i drugih poremećaja ishrane.
Bez obzira na to što je sve češći problem mnogih ljudi širom svijeta, kompulzivno prejedanje u javnosti je još slabo prepoznat poremećaj. Riječ je, doslovce, o pretrpavanju hranom, jedenju ogromnih količina obično visokokalorične hrane koje se događa barem dva puta nedeljno i traje duže od šest mjeseci.
Osoba ne jede jer je gladna, već u sebe trpa hranu ne bi li tako popunila emocionalnu prazninu. Umjesto da osvijesti neugodne emocije, osoba bježi od njih u - prežderavanje. Poslije epizoda prejedanja slijedi samookrivljavanje, ponekad i mržnja samog sebe, depresivnost.
Trideset posto gojaznih pati od kompulzivnog prejedanja. Anini problemi su počeli u osmom razredu osnovne škole. Ona je lijepa i nema problema s kilogramima, ali je prošla pakao, a sve zbog pogrešne slike o sebi i ogromnog nedostatka samopouzdanja.
"Mislila sam da me niko ne voli, da sam čudna, debela i ružna, da mi ništa ne polazi za rukom. Umislila sam da će se sve to riješiti ako - smršam. Ali ništa od toga. Uskoro sam se sve češće prejedala. U dve godine udebljala sam se 20 kg. Pala sam u depresiju, počela razmišljati o samoubistvu", priča Ana za "Jutarnji list".
Anini roditelji nisu razumjeli šta se događa. "Stalno su ispitivali družim li se s ikim, kako mogu biti cijeli dan u kući. Te su me riječi pogađale."
Najveća promjena dogodila se kad je otišla u Split na fakultet. "Odmah sam krenula na terapiju kod psihoterapeuta, sad već idem godinu dana", kaže zadovoljno.
Koliko hrane znači prejedanje objašnjava Antonela Meštrović, apsolvent psihologije i saradnica u Centru za poremećaje hranjenja Bea: "Primjer većeg prejedanja je konzumiranje 2.500 kalorija u jednom obroku. Jedu brzo, trpaju hranu u sebe i često ne biraju, jedu ono što inače ne vole".
Ana kaže: "Jela sam i ono što mi je bilo odvratno, ali bilo mi je bitno da trpam. Znala sam uzeti pečeno meso i krompir s puno masti, to mi se inače gadi, ali ako me uhvati poriv, a samo je to u kući, ne biram. Pojedem sve što nađem, a onda jurim u prodavnicu po još hrane. Borila sam se i tako što sam hranu iznosila na terasu i poprskala hemikalijama. Tek tada bih bila sigurna da to neću za par sati pojesti. Jer, ponekad sam iz đubreta vadila hranu. Jela bih do granice bola, dok me ne bi zabolio želudac i dok mi ne bi postalo teško da dišem. Kompulzivno prejedanje brutalnije je nego kratke epizode koje se mnogima dogode".
To nije takozvano "praznično" prejedanje, kad svi jedu kolače cijeli dan. Kod oboljelih to je stalni način nošenja sa stresom, oni dublje emotivne probleme "rješavaju" pomoću hrane.
Većina oboljelih od poremećaja ishrane su vrlo pametne djevojke, sklone perfekcionizmu, uspešne u onome što rade, ali imaju jako nisko samopouzdanje i pate od osjećaja manje vrijednosti.
U Centar se javljaju i starije žene, ali ređe. Najmlađa djevojka koja se javila imala je 13, najstarija žena oko 40godina.
"Neke zrele žene poremećaj prehrane vuku od rane adolescencije, ali i njima se može pomoći", ohrabruje Antonela Meštrović.
Kod prepoznavanja poremećaja bitna je uloga roditelja. Oni često misle da će problem proći samo od sebe. Važno je da brzo reaguju, jer što liječenje krene ranije to su rezultati bolji. Bitno je s djetetom razgovarati bez optuživanja i pokušati ga razumjeti.
Tri uzroka kompulzivnog prejedanja:
1. Biološki - nasljedna sklonost za poremećaj hranjena.
2. Psihološki - perfekcionizam, sklonost depresivnosti, nedostatak samopoštovanja.
3. Socijalni - pritisak društva i medija, promocija dijeta (istraživanje rađeno 1995. na Fidžiju pokazalo je da na tom ostrvu nije bilo osobe koja ima simptome poremećaja hranjenja. Samo tri godine kasnije, nakon što je na Fidži stigla televizija, 11,3 odsto djevojčica povraćalo je s ciljem da smršaju.
(MONDO)