Voliš zimu? Onda je Ojmjakon pravo mjesto za tebe - tamo je temperatura i do -71 stepen Celzijusov! Selo u Rusiji u Sibiru, najhladnije je na svijetu.
U Ojmjakonu prosječna temperatura u januaru iznosi -50 stepeni Celzijusovih, a najniža ikada zabilježena temperatura u tom selu bila je čak -71,2!
Mjesto se nalazi na 750 metara nadmorske visine, što znači da dužina dana varira od svega 3 sata u decembru do 21 sata tokom ljeta.
Ako ste mislili da tamo mogu da opstanu samo irvasi i ostale krznene životinje, griješite - selo ima oko 500 žitelja. Svoje domove oni griju pećima na drva i ugalj, a pored kupatila, mnogi domovi imaju i takozvane "poljske toalete".
Hrane se ribom i mesom irvasa, a u jedinoj prodavnici koju imaju mogu da kupe i neke druge namirnice. Povrće i voće jedu samo ako im neko donese, s obzirom na to da u njihovom selu biljke ne uspjevaju.
Međutim, među njima nema neuhranjenih. Ljekari to objašnjavaju činjenicom da unose dosta punomasnog kravljeg mlijeka.
Ima i djece, vjerovali ili ne, koja u školu ne idu tek kada temperatura padne ispod -52 stepena Celzijusova.
Najbliži veći grad je Jakutsk, koji je nešto topliji od Ojmjakona, ali je zvanično najhaldniji grad na svijetu. Bez obzira na tu titulu, u gradu se živi kao u svakom drugom: žitelji imaju na raspolaganju dva aerodroma, univerzitet, pozorište, školu, muzej...
Nije u Ojmjakonu uvijek tako hladno. U junu, julu i avgustu temperatura vazduha često je preko 30 stepeni Celzijusovih.
Ako zaista volite zimu, ili ste avanturista koji bi da testira svoj prag podnošenja hladnoće, znajte da neke turističke agencije nude aranžamane za ovo sibirsko selo.
Turisti će tamo, osim "uživanja" u hladnoći, moraju da računaju i na: zamrzavanje mastila u olovkama, stakla naočara na licu, često nemoguć rad elektronskih uređaja koji koriste baterije, a na upotrebu automobila ne treba ni da pomišljaju. Kao ni mobilne telefone.
Još jedan problem je specifičan samo za ovo mjesto - sahrana preminulih sugrađana nekada se otegne i na tri dana zbog nemogućnosti da se iskopa raka u zamrznutoj zemlji. Zato se na grobnom mjestu pali logorska vatra koja se ostavi nekoliko sati. Zatim se žeravica gurne u stranu i iskopa rupa duboka svega nekoliko centimetara. Proces se ponavlja nekoliko dana dok raka ne bude dovoljno duboka da bi se u nju spustio sanduk, piše "Dejli mejl".
Inače, naziv mjesta - Ojmiakon znači "voda koja se ne ledi".
(MONDO)