Ismijavanje žrtava skrivene kamere gaji neprijateljske odnose. Zreo čovjek se drži pravila da se nikada ne smije ljudima, već sa ljudima.
Glumci se trude da nam realistično prikažu lik koji glume. Odličan glumac tako glumi da ne može da se primjeti da glumi. Ako se zapitamo da li nas dobar glumac dobro obmanjuje i laže, odgovor je negativan samo iz jednog razloga: zato što znamo da glumac glumi.
Upravo taj nesklad između naše svjesnosti da gledamo glumca koji glumi i našeg doživljaja da je pred nama čovjek koji ne glumi, jeste odlučujući za našu ocjenu njegove glume.
Šta se dešava kada neko sa kim smo u komunikaciji glumi, a mi niti znamo niti možemo da primjetimo da glumi? Tada nas ta osoba dovodi u zabludu. Najjednostavnije rečeno, tada smo žrtva laži i prevare.
Jedna vrsta pozorišta izvan pozorišta je "nevidljiva animacija". Tada publika ne zna da se pred njima odvija predstava već misli da je sve stvarno. Na primjer, u restoranu, pred gostima "odigraju" ubistvo. To je sasvim različito od situacije kada kupimo kartu za pozorište. Kupujući kartu mi smo sklopili jednu vrstu psihološkog ugovora sa glumcima i pozorištem, potvrđujući da pristajemo da gledamo nešto što nije stvarno.
Međutim, u slučaju nevidljive animacije takav ugovor ne postoji. Umjetnici u želji da svojim djelom izazovu snažne doživljaje kod publike, iako to publika niti je tražila niti je pristala, mogu da izazovu traume kod nekih gledaoca. Zbog toga se nevidljiva animacija smatra nekom vrstom "umjetničkog silovanja", etički neprihvatljivog i moralno spornog.
Skrivena kamera je vrsta nevidljive animacije u kojoj pored glumaca koji pred svojim žrtvama nevidljivo glume, postoji i naknadna publika koja zna za prevaru. I upravo je ta publika i njene reakcije na nečiju zbunjenost ono što je ključno. Gledaoci skrivene kamere pokazuju ismijavanjem i podsmijehom neprijateljski odnos prema žrtvi koja je u svom neznanju ispala "glupa" ili "prevarena". To zna i žrtva, iako se, u trenutku zbunjenosti, a pod sugestijom glumca, osramoćeno smije sama sebi.
Smijanjem se mogu izraziti različite emocije. Zdrav smijeh je izraz osjećanja smiješnog, ali nisu svim ljudima smiješne iste stvari. U neprijateljskim odnosima smiješno je kada se datoj osobi desi nešto negativno, pa ona ispadne glupa, nespretna i nedostojanstvena. Smijeh kao takav može biti izraz prezira, otvorenog kroz ismijavanje, prikrivenog kroz ciničan podsmjeh.
Ismijavanje žrtava skrivene kamere, bilo da su oni anonimusi ili poznate ličnosti, gaji neprijateljske odnose. Zreo čovjek se drži pravila da se nikada ne smije ljudima, već sa ljudima.
(MONDO)