Pegasos - mjesto gdje se konji vole

Donosimo vam reportažu o „Pegasosu“, konjičkom klubu smještenom u Sarajevu, iznad sela Ahatovići.

Klub je aktivan od 2008 godine. Ideja se rodila iz ljubavi prema konjima i konjičkom sportu, a ta ljubav je presudna što je klub opstao, ističe nam vesela ekipa iz ovog kluba.

„Održavanje konja je skupo i svi vlasnici konja ili konjičkih klubova na velikom su iskušenju. Samo uz veliku ljubav, spremnu na razne žrtve i uz iskustvo i znanje, moguće je uspješno voditi jedan konjički klub.“, počinje priču Senada Pekarić - Muratović, jedna od osnivača kluba.

Naše sagovornice, Senada i instruktorka jahanja Tanja Đozo kažu da duge priče mogu biti ispričane o svakom konju, jer su posebni i izgledom, ali i karakterom i životnom pričom.

„Trenutno imamo osam konja, a na proljeće očekujemo i par ždrijebadi. Dona je kupljena iz galoperske štale, godinama je trčala i ostvarivala sjajne rezultate. Kod nas je izrasla u sjajnog školskog konja koji nije izgubio ni trun žustrine i vatrenosti. To je i dokazala na nekolikotrka na 40 i više kilometara, kada je svog jahača postavila na tron“, ispričala nam je Senada.

Al Tara Luna i Indija Luna su majka i ćerka. Obje su boričke arapske kobile, što znači da su iz naše autohtone pasmine konja. Al Tara je najplemenitiji konj u štali. Naše sagovornice kažu da je veoma osjetljiva i brižna prema svima. Indija je sušta suprotnost. Plaha, zaigrana, strašljiva, nesigurna, brza. Zato je jašu je samo treneri.

El Zahra Kadina je takođe borička arapska kobila i trenutno je najstarija u štali, ima punih 13 godina. Jako je stabilna, hrabra i samostalna. Voli da ima „svog“ jahača i da sa njim ide što dalje i duže.

„Gypsy je mali šareni bosansko – brdski konj sa velikim srcem. Nema stvari na svijetu koju taj konj ne može. Otvoriti kapiju, zatvoriti kapiju, preskočiti kapiju, prebiti duplo većeg konja, zavesti sve djevojke redom, isprljati se najbolje na svijetu i... isprljati jahača najbolje na svijetu“, pričaju naše domaćice kroz smijeh i nastavljaju:

„Dexter Converssano je lipicaner, frajerčina. Dominantan i plemenit, apsolutni vladar krda.
Al Noor je najmlađa, takođe arapska kobilica roda Luna. Još je ne jašemo ali sudeći po njenom karakteru, nema sumnje da nas čeka mnogo sjajnih momenata“.

Posljednji je Giston, najveći konj u štali i potpuno nesvjestan svoje snage i moći. Upravo to ga čini posebno šarmantnim.

Nakon što su nas upoznale s konjima, mnogo nam je jasnije zašto je konjički sport u BiH sve popularniji.

“Jahanjem mogu da se bave svi, bez obzira na godine. Mi imamo program za djecu od tri do sedam godina, juniorske i seniorske grupe i naravno – porodična jahanja, tokom kojih jašu i roditelji i djeca zajedno. Ljudima su konji upisani u genima i svi imamo dovoljno talenta da savladamo osnove pomoću kojih možemo sa užitkom i sigurnosti uživati u čarima jahanja. Međutim, mali broj ljudi ima ono što je potrebno da se postane sportista jahač. Pri tome prvenstveno mislim na volju, motivaciju, hrabrnost i ljubav da se satima grije sedlo, pada i ustaje bezbroj puta sa istim žarom“, ističu Maja i Senada.

Klub je dobio po krilatom konju Pegazu iz grčke mitologije, a moto mu je „Born to ride“.

„Imamo mi i nastavke kao „Born to ride – force to work“ ili „Born to ride – force to go to school“ sa kojima se šalimo i jadamo onim sličnim nama. Mislim da svako ko se bar jednom povezao sa konjem na način da gleda svijet njegovim očima, i trči njegovim nogama, osjeća njegovu toplotu i dah, nikada više ne može poreći da je rođen da jaše“, poručuju iz kluba.

Najčešći gosti su „Pegasosa“ su ljudi između dvadeset pet i trideset pet godina, a najduže se zadržavaju juniori i djeca.

Terapija jahanja je ono što bi moglo posebno zainteresovati stariju populaciju. Ipak, terapijsko jahanje nije samo za ljude koji imaju teškoće, ono je dobro za sve.

Ipak su djeca ona kojima je ovaj sport i sprijateljivanje sa konjima najdraže. Za svako dijete se bira konj u skladu sa temperamentom djeteta. Ukoliko nije moguće svakom djetetu u svakom momentu dodijeliti konja koji mu najviše odgovara, instruktori koriste razne metode da izjednače odnos sila.

“Ako nesigurnije dijete dobije vatrenijeg konja, uz njega će cijelo vrijeme biti klupski asistent koji će pomagati djetetu da lakše savlada vježbu. Djeci svašta pada na pamet i nikada ne možete u potpunosti predvidjeti šta će učiniti, mnogo je lakše pripremiti konja na razne situacije. Onda je konju sasvim u redu da mu djete visi na repu, ili da ga njih dest četka u isto vrijeme, da se jure i igraju mačevanja bičevima oko konja... Kada na tako istreniranog konja, dodate dobru organizaciju dječijih aktivnosti, smanjite nezgode na skoro nepostojeći nivo.“

U ovom centru nema kafiterije ili restorana, samo neobičan repertoar hrane i pića koji zovu „osvježenje“.

“ U našem klupskom „Konjičkom domu“, svi jahači i gosti mogu popiti piće ili pojesti konjarski grah (što znači malo ljući, blago prekuhan) ali samo ako sami sebe posluže i naravno – pospreme iza sebe. Sve što je u ponudi služi samo za osvježenje jer je poznato da čist zrak otvara apetit, a sportske aktivnosti zahtjevaju unos tekućine. Ljudi se zimi smrznu, pa oni stariji vole dan završiti kuvanim vinom ili pićem nazvanim „Dirty Harry“, koje pravi naš Hari, po vlastitoj recepturi i mi zaista ne znamo tajnu pripremanja. Znamo samo da zagrije i najsmrznutijeg i ohrabri i najprepadnutijeg“, završavaju priču naše ljubazne domaćice.

Dakle, ukoliko imate priliku, posjetite Pegasos, zajašite konja i obavezno isprobajte Harijevo tajno piće.

(Erna Saljević, MONDO)