U javnost maska je obavezni dio komunikacije. Tako se štitimo od drugih, i druge od sebe. U ljubavi maske su za licemjere.
Ljude možemo razlikovati na osnovu toga da li smo sa njima bliski ili držimo distancu. Prvi čine naš intimni socijalni svijet, a oni drugi spadaju u javnost. Sa bliskim ljudima možemo da se ponašamo spontano, da sa njima dijelimo naše uspjehe i brige.
Između nas i bliskih ljudi postoji neka vrsta ljubavi: erotska, rođačka, prijateljska. Odnosi su stabilni i čvrsti jer se dobro poznajemo i prihvatamo jedni druge. U bliskim odnosima iskrenost se podrazumijeva.
Ako se u javnosti ponašamo kao što se ponašamo u bliskim odnosima, mogu nastati dva problema. Ili ćemo svojom iskrenošću uvrediti nekog drugog ili će tu iskrenost neko iskoristiti da bi na našu štetu ostvario svoj cilj.
Zato je važno da se u javnosti zaštitimo od drugih i da druge zaštitimo od sebe. Način da to postignemo je da naučimo da u javnosti nosimo psihološku masku. Nositi masku je samo po sebi, osim u rijetkim izuzecima, negacija bliskosti. Osobe koje u bliskosti nose masku i pretvaraju se da su bliske dobijaju etikete kao dvolične i licemjerne (onaj koji mjeri, namješta lice).
Međutim, kada iz svijeta bliskosti izađemo na ulicu, uđemo u javnost, maska postaje obavezni dio komunikacije. Kulturna komunikacija jednostavno nije moguća ako ne nosimo maske. Dok ljubav spada u bliskost, ljubaznost spada u javnost. Ljubazni smo kada se prema nepoznatoj osobi ponašamo kao da je volimo, iako ne osjećamo ljubav, piše "Politika".
I zato su maske sasvim legitimni dio naše ličnosti – čine naše javno Ja, koje nam omogućuje da pozitivno komuniciramo sa ljudima sa kojima nismo bliski.
Sasvim je drugo pitanje da li je ta maska takva da informiše ili da dezinformiše. Noseći masku i pripadajući kostim, ljudi se na određeni način predstavljaju jedni drugima. Cilj je da kod drugih stvore određenu sliku o sebi. Ako su u tome uspešni, tada će se drugi prema njima ponašati na predvidljiv način.
Ličnost možemo uporediti sa prodavnicom koja ima izlog. Nepoznati ljudi koji prolaze ulicom primjećuju šta je u izlogu. Ukoliko su zainteresovani zastanu, pažljivije pogledaju u izlog, ako prepoznaju nešto što ih zanima, uđu u prodavnicu. Isto tako nosimo naše izloge i predstavljamo se drugima. Pretpostavka je da ono što ima u izlogu ima i u prodavnici. U velikoj većini slučajeva je zaista tako. Ali, nekada ima u izlogu, a nema u prodavnici ili obrnuto – glavna djelatnost prodavnice nije predstavljena u izlogu.
Poznavanje koncepta maske pomaže da se smanji naivnost i kod odraslih i kod djece. Svi smo psiholozi koji pokušavaju da razluče šta je nečija maska, a šta je onaj drugi dio ličnosti.
(MONDO)