Ljudi na budućnost uglavnom gledaju ili pozitivno ili negativno.
To su optimisti, od latinske riječi optima - dobro, i pesimisti, od latinske riječi pessimus - najgore. U koje ti spadaš?
Niko ne zna šta će tačno da se dogodi u budućnosti. Za sada nije dokazano da je neko vidovit - da uvijek tačno predviđa događaje. Možemo samo tačno ili pogrešno da pretpostavimo tok budućih događaja.
Ako je inteligencija sposobnost da se nešto sagleda iz različitih uglova, onda je vjerovatno najinteligentnije da moguće ishode sagledavamo i iz pozitivnog i iz negativnog ugla. I jedno i drugo gledište donosi nam izvjesne koristi.
Pozitivno gledanje na budućnost nam daje nadu i energiju da idemo ka tim ciljevima za koje vjerujemo da ćemo uspješno da ih ostvarimo. Predviđanje negativnog nam omogućava da zaobiđemo prepreke koje smo predvidjeli i da se unaprijed pripremimo na one koje ne možemo da izbjegnemo.
Ljudi na budućnost uglavnom gledaju ili pozitivno ili negativno. To su optimisti, od latinske riječi optima - dobro, i pesimisti, od latinske riječi pessimus - najgore.
Kada uporedimo optimizam i pesimizam, onda možemo da zaključimo da pesimističke izjave često djeluju pametno, pa čak i mudro u odnosu na naivnost koja se pripisuje optimizmu. Kao da pesimizam ima veću moć od optimizma.
Evo nekih razloga za to.
Istraživanja su pokazala da kada ljudi čuju od nekoga nešto što im zvuči logično, a na šta nisu pomislili, imaju tendenciju da tu osobu smatraju pametnijom od sebe, piše "Politika".
Pesimista postavlja stvari tako da bude zadovoljan i u slučaju pozitivnog i u slučaju negativnog ishoda.
Uzmimo kao primjer situaciju da otac savjetuje sina da se ne upušta u neki poslovni poduhvat zbog potencijalnih opasnosti. Ako ga sin posluša i odustane, obojica će biti zadovoljni jer će očev autoritet i mudrost biti "potvrđeni". Ako ga sin ne posluša, upusti se u dati poduhvat i u njemu ne uspije, otac može da istakne da je znao da će to da se dogodi i da je šteta što ga sin nije poslušao. Ako ga sin ne posluša, ali uspije u datom poduhvatu, otac može sebi da pripiše dio odgovornosti za uspjeh jer je sina na vrijeme upozorio čega da se čuva. Uvijek može da izjavi da mu je drago što nije bio u pravu. Dakle, bez obzira na ishod poduhvata, onaj koji daje pesimističan savjet ispada mudar i zadržava poziciju autoriteta.
Najradikalniji primjer bi glasio: ako jedna osoba, bez ikakvog povoda, saopšti drugoj: "Nemoj sutra da se ubiješ", i druga osoba se ne ubije sutra, prva osoba može da smatra da joj je spasla život. A u slučaju da se druga osoba zaista ubije, prva može da smatra da je, eto, sve pokušala, ali da drugoj osobi nije bilo spasa.
Kada je u zajednici mnogo pojedinačnih pesimista, nastaje kolektivni pesimizam. On je loš jer demotiviše one koji se bore za uspjeh i pozitivnu promjenu. Nastaje mentalitet pasivnosti i zluradosti i kultura pametnih gubitnika u kojoj nema podrške i ohrabrenja.