Miljan Kenjić iz Sarajeva za MONDO priča o svojim avanturama sa Tajlanda.
„ Prije par mjeseci ni u najluđim snovima nisam mogao usniti da ću boraviti u prostoru u kojem se divlje životinje poput tigrova, divljih svinja, bivola slobodno šetaju među ljudima, a da pritom ne postoji ni najmanja opasnost od eventualnog napada. Upravo to iskustvo sam doživio u Hramu tigrova prilikom mog boravka u Zemlji osmijeha, kako posjetioci ove predivne zemlje često nazivaju Tajland“, počeo je priču za MONDO Miljan Kenjić.
Budistički hram Wat Pha Luang Ta Bua ili Hram tigrova je objekat osnovan 1994. godine s ciljem da se stvori siguran dom za sve napuštene i povrijeđenje divlje životinje, a između ostalog i one malo opasnije kao što su tigrovi, leopardi i divlje svinje. Hram se nalazi u Saiyok distriktu u provinciji Kančanaburi na zapadu Tajlanda nedaleko od granice sa Mijanmarom, nekadašnjom Burmom.
„Kroz razgovor sa volonterima saznao sam da je prvi tigar doveden 1999. godine još kao mladunče koje je izbjeglo napad krivolovaca, ali je nedugo poslije toga i uginulo, nakon čega su seljaci, ali i mnogi drugi masovno počeli donositi napuštene tigrove u hram. Većina primjeraka pripadaju grupi indokineskih tigrova i u hramu se trenutno nalazi oko 140 jedinki. Mene je put u hram doveo iz Bankoka, odakle sam autobusom nakon 2 sata vožnje i 130 km stigao u grad Kančanaburi koji je poznat po čuvenom mostu na rijeci Kvaj. Odatle sam javnim prevozom otišao do pomenutog hrama i uz naknadu od 600 bahta ( 15 evra ) uživao u druženju sa ovim opasnim macama“, isričao je neobično iskustvo Miljan.
„Postoje spekulacije da monasi i volonteri drogiraju životinje i da je zbog toga moguće boraviti u direktonom kontaktu, međutim na treningu koji tigrovi imaju u popodnevnim časovima, uvjerio sam se da to nije istina. Tajna je u tome što im je hrana isključivo pržena i kuvana piletina, gdje se izbjegava sirovo meso koje bi vjerovatno pobudilo stari instikt i želju za ubijanjem, a samim tim postali bi opasni za okolinu. Takođe sam saznao da se tačno prati životni ritam ovih maca i da je druženje moguće samo poslije obilnog obroka koji se tigrovima služi prije podne, jer bi u protivnom neko od turista mogao postati taj isti obrok. Osnivač hrama budistički monah Acharn Pusit je na pitanje da li je moguće da ove životinje budu puštene nazad u divljinu, odgovorio da bio one vrlo brzo uginule ukoliko bi se to desilo, jer nisu spremne da opstanu u divljini iz razloga što nemaju razvijene lovačke sposobnosti i vjerovatno bi vrlo brzo nakon puštanja uginule od gladi. Takođe je rekao da u budućnosti imaju u planu da prošire prostor kako bi se životinje osjećale još prirodnije i zadovoljnije, ali da budem iskren to me nije obradovalo jer sve izgleda kao jedan veliki cirkus gdje turisti iz cijelog svijeta dolaze da bi napravili zadivljujuće fotografije kojima će se potom hvaliti prijateljima i vrlo malo je onih koji gaje iskrenu ljubav prema ovim veličanstvenim životinjama“, ispričao je Miljan Kenjić.
Na kraju autor teksta kaže da je ovo bilo jedno predivno iskustvo koje pomaže razbijanju predrasuda kada su u pitanju priče o „krvoločnim“ predatorima koji „nemilosrdno ubijaju“ sve što im se nađe na putu!
(Tekst i foto: Miljan Kenjić)