Stručnjaci pokušavaju da nađu odgovor na pitanje može li patološka sklonost kockanju da potiče još iz perioda kada je dijete išlo u vrtić.
U pokušaju da daju odgovor na pitanje da li je moguće da patološka sklonost kockanju potiče iz najranijeg djetinjstva, kanadski istraživači su pružili zanimljive dokaze da bi to zaista moglo da bude tačno.
Tokom 1999. godine intervjuisali su učitelje o ponašanju 163 djeteta koja su tek krenula u školu. Šest godina kasnije, sproveli su telefonske intervjue sa istom tom djecom i ispitivali ih o tome koliko često igraju karte ili igraju tombolu, da li igraju video lutriju, neke druge video igre za novac ili se klade na sportske događaje.
Za svaki poen više na ljestvici koja je mjerila impulsivnost u vrtiću, istraživači su pronašli da je povezana sa 25 odsto većom učestalosti njihovih navika u vezi sa kockanjem u starijem uzrastu, naročito u višim razredima osnovne škole.
Rezultati su se pokazali istinitim čak i kada su bili prilagođeni drugim faktorima rizika, kao što su roditeljske navike kockanja.
S obzirom na to da je kockanje u odraslom uzrastu povezano s mnogim problemima, uključujući zloupotrebu opijata i samoubistva, istraživači vjeruju da bi rezultati istraživanja trebalo da upute na potrebu za učenjem male djece o metodama za postizanje samokontrole.
Prema mišljenju istraživača, to bi moglo da ima dugoročne posljedice u osiguravanju toga da se ono što se događa u vrtiću, tu i završi.
(MONDO/Tanjug, foto: Guliver/Getty images/Thinkstock)