Zašto jednima miriše, a drugima "smrducka"

Jedna aminokiselina i jedan gen presudiće da li neki miris osjećamo kao prijatan ili neprijatan.

Prilikom istraživanja, naučnici su otkrili i da postoji gotovo milion varijacija u 400 receptora, zbog čega mirise ljudi osjećaju na potpuno različite načine.

Istraživači sa Djuk univerziteta u Severnoj Karolini, došli su do zaključka da različita aminokiselina na istom genu dovodi do toga da isti miris nekome bude prijatan, a da ga neko drugi doživljava gotovo kao "smrduckanje".

Receptori za mirise kontrolišu senzore koji određuju kako ćemo osjećati miris, a "paket" receptora u nosu koji se aktiviraju šalju specifičan signal mozgu.

Profesor molekularne genetike i mikrobiologije Hiroaki Macunami objašnjava da receptori rade drugačije kod svakoga od nas. "Postoji mnogo slučajeva da se vama svidi neki miris, a nekom drugom ne. To je uobičajeno".

"Otkrili smo da pojedinci mogu biti veoma različiti na nivou receptora mirisa, što znači da kada se osjeća neki miris, receptori koji se aktiviraju mogu biti različiti od osobe do osobe, u zavisnosti od genoma", objasnio je profesor Macunami.

Istaživači su u ranijim studijama identifikovali gene koji utiču na receptore mirisa, ali još uvijek je misterija kako se ti receptori aktiviraju.

Kako bi utvrdili šta ih aktivira i šta određuje da li će nam se miris svidjeti ili ne, naučnici su klonirali 500 receptora 20 različitih ljudi, koji su imali neznatne varijacije u samo jednoj ili dvije aminokiseline. Zatim su sistematski izložili molekule različitim mirisima.

Izlaganjem svakog receptora maloj koncentraciji 73 različite arome, naučnici su identifikovali grupu od 27 receptora koji su se aktivirali na najmanje jedan miris.

Na taj način sada je ukupno poznato 40 receptora za miris, dok je ovaj broj ranije bio gotovo duplo manji.

(MONDO)