Zašto je njoj tako teško odoljeti

Mnogi su ubijeđeni da je Kristofer Kolumbo donio čokoladu u Evropu, ali su ga, zapravo, sjemenke kakaovca ostavile potpuno ravnodušnim, a čokoladu nije čak ni probao! Postoji podatak da su španski monasi donijeli džakove sjemenke kakaovca iz Meksika na poklon španskom princu Filipu 1544 godine.

Dakle, ako volite čokoladu zahvalite Španskim hedonistima. U toj zemlji čokolada je u početku bila ekskluzivno kraljevsko piće, ali je vremenom postala toliko popularna i tražena da je već 1590. jedan jezuitski misionar pisao o prvim čokoholičarima: "I Španci, a još više njihove žene, zavisni su od crne čokolade".

Mi nismo baš zavisni, ali joj teško odolijevamo, a statistika pokazuje da je to najčešći greh onih koji su i na najstrožim dijetama. "Samo kockicu i biće mi dosta", kažu i zaustave se tek kada ostane samo folija.

A ko je prvi počeo?

Hiljadama godina unazad čokolada je bila nezaobilazni dio u svetkovinama i društvenim događajima Asteka i Maja. Oni su imali čak i posebna glagol za zajedničko ispijanje čokolade - čokolaj, saznali smo na izložbi "Crno i belo - priča o čokoladi", koju možete posjetiti u Prirodnjačkom muzeju u Beogradu, do marta 2014. "Ali samo ako eksponati dotle ne budu pojedeni", našalila se na otvaranju izložbe Olga Vasić, koja je zajedno sa Desom Đorđević Milutinović, osmislila i realizovala najslađu izložbu u Beogradu.

Evo šta smo još saznali prilikom otvaranja izložbe u muzeju na Kališu, u utorak uveče.

Čokolada je posebno bila važna prilikom svadbenih ceremonija, a običaj da mlada i mladoženja prilikom vjenčanja razmjenjuju kockice čokolade održao se do danas u Gvatemali. Nije poznato zašto, ali jedan od mogućih razloga je možda i taj što se vjeruje da je čokolada afrodizijak.

Čokoladom su Asteci hranili najhrabrijeg i fizički savršenog zarobljenog ratnika čije srce su žrtvovali bogovima. Bilo je naročito važno da njegova krv bude što tamnija, a vjerovalo se da čokolada može tome da doprinese. Zato su žrtvu hranili ovom crnom poslasticom 40 dana uoči žrtvovanja.

Kada su Maje uživale u čokoladi onda su pravili napitak sa gustom i bogatom pjenom, a smatrali su da je dobar samo onaj za koji se moraju "široko otvoriti usta kako bi se uzeo maker i jedan gutljaj", zapisao je jedan španski hroničar, a nama tu zanimljivost prenijele autorke izložbe "Crno i bijelo - priča o čokoladi".

Maje su pile toplu čokoladu, a Asteci hladnu. U čvrstom stanju su je konzumirali vojnici u redovnom sljedovanju koje se sastojalo od kukuruznog hljeba, tucane paprike, tortilje i čokolade.

Koliko su Asteci cijenili čokoladu svjedoči i činjenica da su sjemenke kakaovca koristili i kao sredstvo plaćanja. Prema računici Centralne banke Meksika jedan real je 1535. godine vrijedio 200 sjemenki. Vremenom je ta vrijednost opadala, ali je ostalo zabilježeno da je jedan zec, na primjer, koštao 100 sjemenki, ćurka isto toliko, jaje samo tri, a paradajz se prodavao za jedno sjeme.

I u Evropi je čokolada u startu bila veoma cijenjena. Smatrala se statusnim pićem, a u početku su je konzumirali po receptu Asteka - sa puno pene. Izgleda da je evropsko nepce bilo nežnije, te je taj "gorak i jak" napitak ubrzo bio miješan sa mlijekom, šećerom, začinima.

Ukus joj se drastično promijenio kada je sa dvora sišla među narod, ali njena magijska moć nikada nije nestala.

Danas više nije dio religijskih obreda, ali jeste nekih drugih i čini naš svakodnevni život podnošljivijm. Poklanjamo je onima kojima se udvaramo, kojima želimo na nečemu da zahvalimo, kao nagradu.

U Belgiji se obavezno daruje majci za rođenje djeteta, u Francuskoj za vjenčanje.

Čokolada je i vječna tema umjetnika, ima je u muzici, književnosti, u fimovima. Ima je svuda i neka tako i ostane.

Olga - prva srpska čokolada

Prvca čokolada na jugoslovenskim prostorima pravila se 1896. u manufakturi u manastiru u Bresatnici u Sloveniji. Industrijski je počela da se proizvodi 1911. u Zagrebu u fabric Union, danas Josip Kraš. U Srbiji se prva čokolada pojavila 1897. u beogradskoj prodavnici Koste Šonde, a zvala se "Čokolada sa mlijekom Olga".

Ko najviše voli čokoladu

Najveći ljubitelji čokolade žive u Švajcarskoj gdje se godišnje po glavi stanovnika potroši 10 kg čokolade, a najmanje je privlačna Brazilcima gdje je ta količina oko 1 kg. Potrebe Engleske, Norveške, Belgije, Njemačke i Austrije su oko 9 kg. U Francuskoj, Holandiji i Švedskoj potroši se nešto manje od 4 kg, dok su sa oko 2 kg na dnu ljestvice Grčka, Portugalija i Španija. Evropljanin i Amerikanac prosečno godišnje pojedu 1.700, odnosno 1.300 grama, dok stanovniku u Africi pripada samo 150 grama.

(Dragana Todorović/MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)