Ortopedija - neusklađen razvoj kostiju, mišića i vezivnih tkiva kod djece.
Ako su mišići duže pod naporom, javlja se zamor i to najprije onih mišića u blizini zglobova.
Bolovi u rukama i nogama kod djece nisu rijetkost, naročito u periodima intenzivnog rasta. Ako ne može da se nađe konkretan fiziološki uzrok bolova koji se javljaju povremeno, najčešće u nogama, poslije pažljivog ispitivanja ljekari ove tegobe nazivaju bolovi rasta.
To nije nikakva dijagnoza bolesti, već bezazleno stanje karakteristično za periode kada djeca ubrzano rastu. Dijete ima privremene bolne tegobe za koje nije nađen neki patološki ili anatomski uzrok.
"Djeca imaju najmanje dva perioda ubrzanog rasta, od četvrte do sedme godine, i pred kraj puberteta ", objašnjava za "Novosti" dr Duško Spasovski, specijalista ortopedske hirurgije i traumatologije iz Instituta za ortopedsko-hirurške bolesti "Banjica".
"Kod neke djece postoji i još jedan period između ova dva, ali to je individualno uslovljeno. U tim periodima koštani sistem zahvaljujući simultanom rastu više dugih kostiju dovodi do istezanja mekih tkiva. Zato se bolovi rasta pripisuju prebrzom rastu i rastezanju fascija, ligamenata i zglobnih kapsula, odnosno njihovoj nemogućnosti da prate nagli rast skeleta."
Doktor Spasovski naglašava da je u kliničkoj medicini fokus interesovanja dugo bio na mišićima i kostima, a danas se sve više pažnje obraća na mekana vezivna tkiva. To važi naročito za fascije - vrstu gustog kolagenskog vezivnog tkiva koja obavija sve naše organe poput trodimenzionalne mreže. Kada kosti naglo rastu, fascijama treba vremena da se istegnu, u suprotnom djeluju poput previše zategnutih uzdi, zatežu i "koče" tijelo. Izraženo istezanje mekih tkiva praćeno je mikrotraumama, time i bolovima.
"Bolovi rasta su ponekad i posljedica napora mišića da stabilizuju inače labave i nestabilne zglobove kod hipermobilnih osoba u momentu kada se tokom brzog rasta 'raštimuje' koordinacija pokreta", kaže dr Spasovski.
Dječje tijelo stalno uči pokrete i prilagođava ih sopstvenom rastu. Tokom perioda brzog rasta motorna kontrola u moždanim centrima najčešće ne uspijeva dovoljno brzo da isprati promjene. Djeca su tada u periodu privremene diskoordinacije i obično tada primijetimo da su neuobičajeno "trapava".
Tokom tih perioda mišići stabilizatori, čija je primarna uloga da stabilizuju zglobove (takozvani lokalni mišići), "traže pomoć" od mobilizatora (globalnih mišića) zaduženih za pokret. Ako oni duže vrijeme obavljaju za njih neadekvatan zadatak, javlja se zamor mišića i to najprije onih koji su u blizini zglobova. Zato ponekad iza bolova rasta stoje tegobe izazvane zamorom mišića. Tijelo je prinuđeno da to radi kako bi riješilo trenutni problem diskoordinacije.
"Ipak, uvijek prije nego što dođemo do zaključka da su to bolovi rasta, uradimo anamnezu, a po potrebi radimo i druge dijagnostičke metode, poput ultrazvuka, skenera pa i magnetne rezonance kako bi isključili sve druge moguće uzroke", objašnjava dr Spasovski.
"Smijemo da kažemo da su to bolovi rasta samo ako traju koliko traje ubrzan rast i nekoliko mjeseci poslije toga, jer je to otprilike period potreban da se vezivno tkivo prilagodi na brz rast i zaliječi mikrotraume. Obično je to oko šest nedjelja."
Neke bolesti imitiraju bolove rasta jer se javljaju u periodima intenzivnog dečjeg rasta i karakterišu ih bolovi u zglobovima.
"Slične simptome mogu da daju povrede hrskavica rasta, kao i sindrom prenaprezanja, koji može da dovede do oštećenja ligamenata, zglobnih kapsula i površina", kaže doktor. "U periodu rasta postoji rizik od osteohondritičnih promjena na zglobovima. Ukoliko se ne liječe pravovremeno i adekvatno, ove promjene u odraslom dobu dovode do pojačanog habanja zgloba, koje moramo kasnije da rješavamo operacijama. Takođe, noćni bol je uvijek alarm da pažljivo ispitamo dijete, jer postoje tumori koji su karakteristični u ovom uzrastu i mogu imati takve simptome."
Djeca koja imaju bolove rasta mogu da se bave svim fizičkim aktivnostima, ako im one ne izazivaju pojačanje bolova. Kako navodi dr Duško Spasovski, veća je šteta od toga što dijete neće biti fizički aktivno nego od eventualnih posljedica kretanja. Poželjne su sve vrste kretanja, od igre, šetnje, pa sve do organizovane rekreacije.
(MONDO)