Vjerovatno ste nekada na putu vidjeli ljude koji hodaju ivicom kolovoza držeći podignut palac.
Možda ste povezli autostopera, možda ne, ali ste se sigurno zapitali zašto se odlučio za takvo putovanje, koliko je to bezbjedno?
Priliku da sve ovo pitamo jednog prevejanog autostopera dobili smo na Putospektivi, okupljanju ljubitelja putovanja. Naš sagovornik, Zoran Ilić putuje auto-stopom već 50 godina i kaže da ne bi takva putovanja mijenjao ni za kakav luksuzan avio-prevoz do neke egzotične destinacije.
Prvi put je sa podignutim palcem na kolovoz kročio 1962. kao student, riješen da "malo obiđe" Evropu. Na avanturu ga je inspirisao jedan Francuz autostoper kog je slučajno upoznao te godine u srpskoj prijestonici i pružio mu prenoćište.
Za razliku od Francuza koji je put Indije krenuo u običnoj odjeći, Zoran je riješio da osvaja evropske magistrale u našoj narodnoj nošnji. Svi su željeli da se slikaju sa njim, bio je prava atrakcija u našim ambasadama kojima se javljao kada bi prolazio kroz određenu državu.
Jedino naše predstavništvo gdje ga nisu toplo primili bila je ambasada u Londonu. Kako je ostao bez novca, Zoran je u toj ambasadi zamolio za pozajmicu da bi se vratio kući, ali su ga ispratili uz ne tako ljubazan savjet da se "vrati kako je i došao", ispričao nam je.
Čak je i njemu djelovalo da je avanturi kraj, ali upravo tu na pločniku ispred ambasade, Zoranu je pomoć pružio jedan mladić uputivši ga u internacionalni studentski kamp gdje je mogao da zaradi branjem jagoda. Kaže da je zaradio dovoljno da produži putovanje za još pet mjeseci i obiđe afričke zemlje!
Najzanimljivije je bilo u Alžiru, gdje je uspio da posjeti i tamošnji zatvor, bolnicu, ali i da se dokopa besplatnog avionskog prevoza, kako ga on zove: avio-stopa.
Kako je tad Alžir bio u prilično zategnutim odnosima sa Francuskom, njemu su savjetovali da je najbolje da spava u zatvoru, da ne bi doživio neku neprijatnost ako ga pomešaju sa Francuzem na ulici.
Pošto se razbolio, iz naše ambasade u Alžiru su ga uputili u jednu tamošnju bolnicu u kojoj je cjelokupno medicinsko osoblje bilo sa prostora SFRJ. Zoran priča da je tu bio divno ugošćen, a kako su u tu bolnicu svraćale i posade naših aviona koji su letjeli za Alžir, družio se i sa njima. Naravno da su pristali da ga avio-stopom vrate za Beograd.
Tvrdi da za sve ove godine nije imao nikakvih neprijatnosti. I danas putuje auto-stopom, najčešće na relaciji Beograd-Kruševac-Ulcinj gdje ima kuće.
Proputovao je Albaniju kao Srbin, u Srbiji je autostopirao prerušen u Albanca sa kečetom na glavi. Osim što je u javnom prevozu u Beogradu, jednom čuo da je neko rekao: "Vidi, Šiptar", ništa loše mu se nije desilo.
Savjetuje da se na put kreće sa pozitivnim mislima, jer "ako krenete sa mišlju da vam se nešto loše može dogoditi, sve su šanse i da hoće", objasnio nam je.
Ukoliko se odlučite na ovu avanturu, Zoran predlaže da spakujete samo najpotrebnije - on nosi ranac sa vrećom za spavanje, rublje, četkicu za zube, sapun, peškir, flašicu vode, novac i bilješke - jer piše o svim vozačima koji su ga primili u svoje automobile.
I na kraju je poručio drugim autostoperima, kao i vozačima automobile koji su ga nekad povezli, da vrata svoje kuće u Kruševcu i Ulcinju drži širom otvorena.
(MONDO)