Neprijatna osjećanja su signali da nešto što nam je važno nije u redu.
Uobičajeno je da na pitanje kako se osjećamo odgovaramo sa "dobro" ili "loše". Time podrazumijevamo da su prijatna osjećanja dobra, a neprijatna loša.
I u psihologiji se prijatna osjećanja označavaju kao "pozitivna", a neprijatna kao "negativna". Zato je "pozitivna psihologija" disciplina koja se bavi prijatnim osjećanjima. Posljedica ovakvog označavanja jeste da su u našoj kolektivnoj svijesti neprijatna osjećanja asocirana sa lošim i negativnim, piše Zoran Milivojević za "Politiku".
Time je potvrđen prvobitni stav malog djeteta prema emocijama koji je Frojd opisao kao "princip prijatnosti": ono vjeruje onome što osjeća i njemu je sve što je prijatno – korisno i dobro, a sve što je neprijatno – štetno i loše. To je razlog zbog kog dijete u početku izbjegava sve one aktivnosti koje su povezane sa neprijatnošću, ma koliko njegovi roditelji smatrali da su te aktivnosti korisne.
Zbog toga mnogi smatraju da bi bilo normalno da se čovjek stalno osjeća prijatno, a da su neprijatna osjećanja izuzetak. Kako taj standard ne uspijevaju da ostvare u vlastitim životima, smatraju da treba da još rade na sebi.
U stvarnosti, neprijatna osjećanja su veoma korisna. Njih osjećamo kada procjenjujemo da je neka naša vrijednost ugrožena. Takva osjećanja nas pokreću na aktivnosti čiji su ciljevi da zaštitimo tu vrijednost i da se prilagodimo. Zato su neprijatna osjećanja u najširem smislu riječi povezana sa preživljavanjem.
Kao što je bol koristan signal da nešto sa tijelom nije u redu, tako su i neprijatna osjećanja korisni signali koje je teško ignorisati, da nešto što nam je važno nije u redu. Za razliku od njih prijatna osjećanja su povezana sa kvalitetom života.
Na nivou jezika, neprijatna osjećanja su prepoznata kao važnija. Dokaz je što ima deset puta više riječi za različita neprijatna osjećanja nego što postoje za prijatna. Zato što su socijalno opažena, kao značajnija dobila su svoje riječi – imena.
Razlog što se u psihologiji neprijatna osjećanja označavaju kao negativna jeste što je krajem 19. vijeka, kada je nastajala, psihologija preuzimala modele iz tada glavne nauke – hemije. Prvi psiholozi su pokušavali da naprave analogiju između duševnog života i načina rada atoma i molekula. Isto ono svojstvo jona da imaju pozitivno ili negativno naelektrisanje – valencu – zbog čega se privlače ili odbijaju, pripisano je emocijama.
Pravo značenje osjećanja sa "negativnom valencom" ili "negativnog osjećanja" jeste da dovodi do odbijanja između živog bića koje ga osjeća i predmeta koji "izaziva" pojavu ovog osjećanja.
U vrijeme afirmacije prijatnih osjećanja kroz pozitivnu psihologiju, ne treba zaboraviti da su neprijatna osjećanja takođe važna i da ih je bolje zvati neprijatnim, a ne negativnim.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)