U susret 8. martu, MONDO Vam donosi običnu priču o neobičnim ženama sa još neobičnijim zanimanjima.
One razbijaju predrasude o poslovima kojima se bave uglavnom muškarci. Njihov svakodnevni život s dosta razlikuje od našeg, one su hrabre, jake, uporne. Njih je nemoguće omesti u ostvarenju ciljeva.
Jedna od njih je Biljana Nedić, jedina žena u muškom košarkaškom klubu invalida "Vrbas", a ujedno je i slikarka, pjevačica, radnica Tvornice obuće "Bema", studentkinja i još mnogo toga. Kako sama kaže mnogima je svojim optimizmom vratila vjeru u život, a svoj dan mora isplanirati do detalja kako bi stigla ispuniti sve obaveze.
"Moj svaki dan je ispunjen raznim obavezama, pa moram da ga isplaniram do najsitnijh detalja. Živim sama pa mi je bitno sve, počevši od vremenskih prilika, obaveza i prepreka na koje mogu naići, ali ne odustajem već se nekako uspijevam izboriti sa svim izazovima", kaže nasmijana Bilja.
Njeni saigrači u klubu je veoma poštuju, ali protivnici su je znali podcijeniti, pa im je Biljana razbila sve predrasude o jedinoj ženi u muškom košarkaškom klubu.
Upoznali smo i tjelohraniteljku Slađanu Koljančić, sa nadimkom Zmajica. Ona je prava žena zmaj. Obezbjeđivala je poznate zvijezde kao što su Josipa Lisac, Rade Šerbedžija, Masimo Savić. Leni Krevic joj je čak ponudio i posao, ali ona je odlučila da ostane u Banjaluci. Dok je radila, susretala se sa kako opasnim tako i komičnim situacijama.
"Kolega i ja smo radili transfer novca i čim smo krenuli, tu u centru Banjaluke nas je autom udario pijan vozač. Ja sam dobila povrede vratne kičme ali sam samo razmišljala o tome kako da zaštitim novac. Ovaj posao je takav, dok dišete vi morate da obavljate svoj posao bez obzira na povrede", navela je Koljančić.
Kako kaže bilo je i mnogo komičnih situacija a izdvojila je onu kad je obezbjeđivala Josipu Lisac. "Dok sam obezbjeđivala Josipu, čitav dan sam stajala ispred vrata sobe u hotelu u kojoj je ona odsjela, da bi ona nakon nekoliko sati provirila i rekla "Ženo pa ti čitav dan stojiš ovdje", našta sam se ja nasmijala i rekla da je to moj posao", priča kroz smijeh ova tjelohraniteljka. Slađana je diplomirani pravnik za bezbjednost i kriminalistiku, ali je trenutno bez posla.
Žena variteljka ili zavarivačica je Svjetlana Paljević, koja se ovim poslom počela baviti u nedostatku posla. "Vidjela sam konkurs i prijavila se. Prošla sam obuku i evo radim već pet mjeseci. Pronašla sam se u ovom poslu i dobro mi ide", kaže Svjetlana.
U ovom timu neobičnih žena našla se i jedna učiteljica. Ali ona je sve samo ne obična učiteljica. Sanja Bajić je seoska učiteljica iz grada koja u učionici ima četiri razreda.
"U mom kombinovanom odjeljenju od osam učenika imam jednog dječaka sa posebnim potrebama i jednog koji je u procesu kategorizacije. Ukupno osam đaka, ali šest planova i jako dosta pripreme", kaže Bajićeva.
Sanja do škole putuje 40 kilometara, od čega dva kilometra pješači i kako kaže najteže je kad propusti autobus. "Onda moram da pješačim do prvog sljedećeg mjesta da bih stigla na neki drugi autobus".
Pričali smo i sa dvije neobične sportistkinje. Jedna od njih je kapitenka ženskog fudbalskog kluba "Banjaluka" Slađana Mićić.
Slađana kaže kako je probala više sportova ali se pronašla u fudbalu. Uzor joj je fudbalerka Nataša Lu. "Već trinest godina se bavim fudbalom i ne mislim da je to isključivo muški sport. Mi žene igramo ljepši fudbal od muškaraca". Njen klub je dva puta bio prvak RS, a osvojile su i Kup Republike Srpske i prve su u ženskoj Premijer ligi BiH.
Željka Gajić je sportkistkinja ekstremnih sportova i isprobala je sve osim skokova sa padobranom.
"Bavila sam se raftingom, kajakaštvom, planinarenjem, borilačkim sportovima i raznim drugim vidovima ekstremnog sporta. Jedino još nisam skakala padobranom, ali i to imam u planu", kaže Gajićeva.
Željka se ujedno bavi i promocijom ženskog sporta, jer ističe da nema podjele između muških i ženskih sportova. "Svi se mogu baviti sportom koji žele samo moraju imati jasno postavljene ciljeve i biti uporni", rekla nam je ekstremna Željka.
Za kraj smo ostavili jednu taksistkinju koja je ujedno i jedina žena taksista u Banjaluci. Ona je Sanja Šućur. Sanju možete vidjeti za volanom Patrol taksija, a tim poslom se počela baviti slučajno.
"Bavim se ovim poslom već dvije godine i volim svoj posao. Predrasuda je da je to samo muški posao. Vozite auto kao što vozite svoj. Putnici čak kažu da bolje vozim od svojih kolega", kaže Šućur.
Nije imala loših iskustava sa putnicima, ali nam je ispričala jednu zanimljivost iz svoje vozačke karijere. "Po pozivu sam otišla do Doma omladine, a tamo je stajao mladić, koji je otvorio vrata i rekao "Druže, ja nisam zvao ovaj taksi" a ja sam mu odgovorila "Druže, ulazi", priča ova nasmijana taksistkinja.
Druženje sa ovim izuzetnim ženama organizovao je Helsinški Parlament Građana i Ženska alternativna vlada BiH. Ženska alternativna vlada BiH je neformalni politički subjekt ili ,,vlada u sjeni”, koja artikuliše i promoviše ženski stručnjački potencijal, stavove i potrebe građanki i građana BiH u različitim oblastima, u cilju unapređenja položaja žena i povećanja njihovog učešća i uticaja u javnom životu.
(Dragana Božić/MONDO, Foto : MONDO)