Američko-švedsko istraživanje pokazalo da postoji povećani rizik od zdravstvenih i drugih problema djece očeva starijih od 45 godina.
Naši stručnjaci odbacuju te nalaze i smatraju ih "opasnim".
Muškarci koji se sa radostima roditeljstva upoznaju u kasnijim godinama mogli bi biti suočeni sa zdravstvenim i drugim problemima svoje djece. Ovakav zaključak slijedi iz američko-švedske studije čiji su rezultati nedavno objavljeni u poznatom američkom medicinskom časopisu "JAMA – psihijatrija", gdje se tvrdi da djeci starijih očeva prijeti veća opasnost od autizma, šizofrenije, poremećaja pažnje i čitave lepeze drugih psihijatrijskih i psihičkih problema.
Međutim, naši ljekari – genetičari, dječji psihijatri, psiholozi i neurolozi, komentarišući ovo istraživanje, smatraju da takvim slutnjama ne treba opterećivati i plašiti muškarce koji postaju očevi poslije 45. godine. Istina je da nije isto kada dijete svakog jutra prije odlaska na posao vodite u obdanište ili učite da pliva i skija u naponu mladalačke snage i srednjim godinama, ali nema dovoljno dokaza da bi životno doba u kome se otac nalazi, tvrde naši ljekari, negativno uticalo na fizičko i psihičko zdravlje nasljednika.
Čak su i same istraživače ove studije, kako je priznao Brajan Donofrio, profesor psihologije na Univerzitetu u Indijani i vođa studije, pronađeni rezultati šokirali. Analizirali su sve osobe rođene u Švedskoj između 1973. i 2001. godine (2.615.081 osoba) i poredili djecu čiji su očevi u trenutku njihovog rođenja imali od 20 do 24 godine i 45 i više godina. Kod ovih drugih je utvrđeno da je 3,5 puta veća vjerovatnoća da će patiti od autizma, a 13 puta veća vjerovatnoća da će imati poremećaj pažnje.
Opasnost da imaju složen psihijatrijski problem bipolarnog poremećaja (specifični vid depresije), čak je 25 puta veća, dok je vjerovatnoća od samoubilačkog ponašanja i problema s drogama 2,5 puta veća.
"Sa stanovišta rizika od genetičkih bolesti, stariji muškarci mogu mirno i bez brige da planiraju svoje potomstvo", kaže za "Politiku" asistent dr Goran Čuturilo, pedijatar, klinički genetičar i šef Odsjeka medicinske genetike Univerzitetske dječje klinike u Beogradu.
"Kada razmatramo da li starija životna dob očeva povećava rizik od nepsihijatrijskih genetičkih bolesti kod potomstva, obično govorimo o životnoj dobi od 40 i više godina. Postoji više od 7.000 genetičkih bolesti, ali za samo mali broj sindroma može se reći da su nešto češći kod starijih očeva, poput skeletne bolesti ahondroplazije ili hromozomskog poremećaja – Klinefelter sindroma", objašnjava dr Čuturilo.
Takođe, ovaj genetičar kaže da, iako postoje istraživanja čiji rezultati ukazuju da bi starija dob očeva mogla biti povezana sa nešto višim rizikom od urođenih anomalija, to za sada nije nedvosmisleno dokazano.
"Ne postoje preporuke za primjenu bilo kakvih skrining programa namijenjenih ispitivanju starijih muškaraca koji planiraju očinstvo. Glavni razlog za to jeste da je rizik od genetičkih bolesti tek neznatno povišen, iz čega slijedi da bi skrininzi ove vrste bili neefikasni i ekonomski neodrživi."
Profesor dr Slobodanka Todorović, dječiji neurolog, podsjeća da je naučno dokazano i odavno poznato da kod starijih žena i starijih prvorotki postoji veća opasnost da se rode djeca sa Daunovim sindromom, pa se zato i ove žene šalju na posebne preglede.
"Životna dob očeva više puta je provjeravana kao faktor rizika, ali nikada ništa nije dokazano u smislu da će zbog toga imati neke neurološka oboljenja ili psihičke probleme. U svojoj dugoj radnoj praksi tako nešto nisam primjetila. Poslije hiljade pacijenta, tako nešto bi mi sigurno palo u oči. Međutim, potpuno je druga priča kada dijete odrasta okruženo mladim roditeljima, punim energije i životne radosti, nego u 'staračkom' roditeljskom okruženju. Takvo dijete često može da bude prezaštićeno", stav je profesorke Todorović.
Profesor dr Dušan Vranješević, dječiji neuropsihijatar, smatra da ne treba ovakvim istraživanjima plašiti starije muškarce da se samo zbog svojih godina odriču roditeljstva. – Uvijek sam se, uzimajući istoriju bolesti djeteta, raspitivao o svemu, pa i o starosti majki i očeva. To radim duže od 40 godina i mogu da kažem da ne može otac djeteta biti kriv za neki poremećaj samo zbog toga što je stariji od 45 godina. Opasna su takva razmišljanja i očekujem nastavak ove ili drugih studija. Da li će djeca imati problem sa učenjem, drogama ili samoubistvom, nema nikakve veze sa tim koliko godina imaju njihovi roditelji", izričit je dr Vranješević.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty images/Thinkstock)