Pročitajte putopis koji otkriva ljepote Indonezije, zemlje koja je izazov svim pravim ljubiteljima putovanja.
Indonezija! Zemlja koja je dom za oko 250.000 ljudi, koja se sastoji od preko 18.000 ostrva, osam lokaliteta na Unesko listi Svjetske baštine, zemlje koja je dom muslimanima, hindusima, katolicima, pravoslavcima, budistima, zemlji koja je bogata istorijom koju su vijekovima ispisivali Indonežani, Holanđani, Indijci, Japanci, Maležani...
Zemlja u kojoj žive komodo zmajevi, u kojoj plemena žive životom kao prije par vekova, u kojoj pecaroši žive od ulovljene ribe, u kojoj većina stanovnika živi od uzgoja palmi, kakaa, kafe, čaja i pirinča, zemlja u kojoj rastu neobične vrste voća – starfruit, snake fruit, dragon fruit, passion fruit...
Zemlja čiji su stanovnici naučili da žive bez straha od erupcije vulkana, cunamija, zemljotresa, jer vjeruju da ukoliko dođe do neke od takvih nepogoda, poslije nje će doći i blagostanje – plodna zemlja koja će hraniti njih i njihove potomke.
Džakarta – prijestonica koja je dom preko devet miliona ljudi, grad koji koliko god da vapi za dodatnom infrastrukturom, isijava zelenilom. Brdo palmi, radioaktivno zelena boja trave, gužva u saobraćaju, nasmijani ljudi, prava urbana džungla usred ekvatorske tropske džungle. Futurističke zgrade, internacionalni restorani i moderni automobili koji prave čudan i neodoljiv spoj sa tradicionalnim rikšama, zgradama iz vremena Sukarna, nasmijanim licima djece koja se bezbrižno igraju na ulicama, prodavcima ulične hrane.
Nacionalni spomenik Monas koji svojom visinom od 137 metara i plamenom obeliska pretočenim sa 35 kilograma zlata dominira panoramom grada. Sa vrha se pruža nestvaran pogled na obližnju Istiklal džamiju, najveću u Jugoistočnoj Aziji, Predsjedničku palatu, Nacionalni muzej, ogromne tržne centre i Zaliv Džakarte, a sve to okruženo nevjerovatnom prirodom.
Sveprisutna ptica garuda je simbol ove predivne zemlje, čija krila kriju simboliku najvažnijeg datuma novije indonežanske istorije – Dan nezavisnosti 17. avgust 1945.
Džokdžakarta – grad centralnog dijela ostrva Java, grad umjetnosti i kulture, a Borobudur i Prambanan – istorijske relikvije najbolje svjedoče o tome.
Borobudur – veličanstven! Niz prikaza isklesani su u stijenama i pričaju priču o kralju rođenom u Lumbiniju, njegovom djetinjstvu, odrastanju, učenju i prosvjetljenju. Šest kvadratnih platformi i na njima još četiri kružne krase 2.672 reljefa i 504 Budine statue. Predstavlja najveći budistički hram na svijetu i jedan od najvećih budističkih spomenika na svijetu. U isto vrijeme predstavlja i hram posvećen Budi i svetilište u koje dolaze budisti iz čitavog svijeta. Izgrađen je u 9. vijeku da bi u 14. veku bio napušten usljed okretanja stanovništva islamu i hinduizmu. Bio je više puta pokriven pepelom usljed erupcije vulkana. Svijetu ga je predstavio Tomas Stamford Rampl, tadašnji britanski vladar Jave. Od 1975. godine nalazi se na Unesko listi Svjetske baštine, a preko 2,5 miliona ljudi godišnje prošeta njegovim platformama i divi se njegovoj veličanstvenosti.
Prambanan i lokalnu fabrika batika - tradicionalno bojenje tkanine. Fluorescentno zeleni park i 16 centralnih hramova posvećenih hindu božanstvima. Tri najveća posvećena su stvaraocu – Brami, čuvaru – Višni i uništitelju – Šivi. Ispred svakog nalaze se i hramovi posvećeni njihovim zaštitnicima, Nandiju, Garudi i Hamsi.
Najviši, Šivin hram, svojom visinom od 47 metara strijemi u plavetnilo neba i dominira okolnim hramovima. Na svakom od njih uklesane su priče iz Ramajane.
Bali je ostrvo sunca, osmijeha, hramova, pirinčanih polja, surfa... Na putu do tamo u glavi odjekuju zvona Borobodura, njegovi hodnici na platformama, statue Bude. Duboko u memoriju ostaje zakopano plavo nebo iznad hramova Prambanana, njegova nestvarna zelena okolina, dječica koja se igraju okolo.
Sigurno ćete obećati sebi da ćete se ponovo vratiti na ovo magično mjesto...
(MONDO, Foto: Jungle Travel)