Djeca su svakog dana izložena različitim očekivanjima odraslih – roditelja, porodice, ljudi iz okoline.
Kako bi provjerili koliko ispunjavaju ta očekivanja, odrasli ih često pitaju ili konstatuju stvari koje tinejdžere nerviraju.
Ideš li u dobru školu? Prije nego što postavite ovo pitanje djeci, razmislite o tome kakve to kriterijume treba škola da zadovolji, da bi bila dobra. Uostalom, ko definiše šta je dobra škola? Dakle, ono što jedna osoba osoba smatra dobrom školom, ne poklapa se uvijek sa mišlenjem drugih osoba i to je u redu. Baš zbog toga, "Ideš li u dobru" školu je, složićete se, prilično glupo pitanje. Umjesto toga, bolje je pitati ih: "Kako je u školi" ili "Šta ti se sviđa, a šta te nervira u školi".
Zašto nisi kao... Djecu ovo pitanje nervira, reklo bi se, s punim pravom. Jednostavno, svi smo različite ličnosti, drugačije izgledamo, drugačije razmišljamo. Takođe, ovo pitanje navodi tinejdžere da razmišljaju o tome koga bi oni to trebalo da "kopiraju", kako da izgledaju, što nikako ne utiče dobro na njihovo samopouzdanje.
To je zbog puberteta... Ovo je nekada pitanje, a nekada konstatacija, ali svejedno ih nervira. Kada odrasli izgovore ovu rečenicu, najčešće sugerišu na česte promjene raspoloženja, odnosno neraspoloženje adolescenata. Prije nego što ih dodatno iznervirate postavljajući im pitanje, imajte na umu da su djeca često pod pritiskom roditelja, kao i da imaju svoje razloge zašto su neraspoloženi - nekada je to škola, društvo, a nekada jednostavno loš dan.
Družiš li se sa tim djetetom? Iz ugla tinejdžera, ovo pitanje upućuje na to da oni ne bi trebalo da se druže sa određenim djetetom, najčešće zbog nekih priča i nagađanja. Naravno, ukoliko saznate da "to dijete" radi nešto što ne bi trebalo, logično je da ćete sa svojom djecom o tome razgovarati, ali ukoliko nemate konkretne informacije, jedino što ćete uspjeti je da ih razbjesnite i natjerate da se povuku u sebe.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)