Od 1959. vozači u cijelom svijetu kada vide policijski automobil prvo skidaju nogu s gasa
Policijski radar za mjerenje brzine prvi put su upotrebili njemački policajci na putu između Diseldorfa i Ratingena februara 1959. godine.
Prvi uređaj, Telefunkenov VRG 2 je koštao 20 hiljada njemačkih maraka, a mogao se prepoznati i sa velike udaljenosti, jer se sastojao od dvije poveće kutije, radarskog predajnika i prijemnika, koje su bile postavljene na stative, a pored njih je bila postavljena kamera za slikanje "brzih" vozača.
Banjaluka: Vozio 194 kilometra na sat!
Tih godina o bezbjednosti se nije mnogo vodilo računa. Automobili su postajali sve brži i brži, sigurnosni pojasevi su bili u povoju pa je broj nesreća sa fatalnim ishodom ubrzano rastao. Prvo ograničenje brzine u Zapadnoj Njemačkoj je uvedeno 1957. Gradom su vozila mogla da idu najviše 50 km/h, ali policija je teško mogla da dokaže kada neko divlja ulicama.
Radar je uveo revoluciju i zagorčao, ali i spasao živote nebrojenim vozačima širom svijeta. Posebno je bilo zgodno što je bio mobilan, pa vozači nisu znali gdje mogu biti uslikani.
Uspjehom ovog uređaja nisu bili zadovoljni samo policajci, već i lokalne zajednice, pa i države koje su shvatile da se njegovom upotrebom lijepo mogu puniti budžeti.
Kasnije su stigle i njegove naprednije laserske verzije daleko manjih dimenzija, ali jedna stvar se nije promijenila – vozači već 60 godina, kada vide policijsko vozilo, prvo skidaju nogu s gasa...