Ovo su simptomi anoreksije, opasnog poremećaja u ishrani koji češće pogađa devojčice.
Istraživanja pokazuju da je čak 95 odsto tinejdžerki na dijeti ili misli da nisu dovoljno zgodne, zbog čega im je nivo samopouzdanja izuzetno nizak. Stručnjaci kažu da nismo daleko od trenda u razvijenim zapadnim zemljama, jer i naše djevojčice teže tome da budu što mršavije, i u tome često pretjeruju.
Anoreksija je poremećaj ishrane koji se karakteriše vrlo niskom tjelesnom težinom, strahom od debljanja i izobličenom percepcijom težine. Najčešće se javlja u pubertetu ili kod mlađih adolescentkinja. Ukoliko primjetite simptome kod tinejdžerke, vrlo je važno da se odmah obratite ljekaru. Marija Vicković, psiholog i psihotereapeut, kaže da je dobrodošla stručna, psihološka pomoć, prije nego što dijete završi sa težim komplikacijama, u bolnici ili u totalnoj depresiji.
Ukoliko brinete da li je i vaše dijete na pragu ovog ozbiljnog problema, prisjetite se koliko je kilograma doskora imala. Ako ta brojka danas odstupa za više od deset, znači da su velike šanse da je postala anoreksična.
Neki od uočljivih simptoma su, pored gubitka težine, blijedožuta boja lica, ispijenost, opstipacija (zatvor) i osjećaj bezvoljnosti. Uglavnom odbijaju ručak, pronalazeći "dobre" izgovore - već su jele negdje u gradu, boli ih glava ili im je prosto ta namirnica mrska. Zapravo hrana zaista počinje da im se gadi. Nerijetko same dolaze do laksativa kojima se uništavaju, nikada dovoljno zadovoljne izgubljenim kilogramima. I dalje premjeravaju svoje butine i stomak i osjećaju se debelo.
Kada se situacija dodatno zakomplikuje, djevojčice mogu da zapadnu u depresiju i da se potpuno osame i povuku iz društva. Odbijaju da uče i bježe iz škole. Pritom je organizam već iscrpljen jer je dehidriran, a sa svakim novim povraćanjem ili dijarejom (zbog laksativa) dodatno napadnut. Poslije izgladnjivanja organizam je iscrpljen i podložan raznim bolestima.
U ovome je podrška roditelja ključna. Psiholog kaže da loši primjeri iz porodice daju krila djevojčicama da se ponašaju onako kako ne treba.
"Podaci pokazuju da je trend mršavosti izuzetno agresivan i da ne bira "metu", pa je važno da majke prate ćerke i čim primjete da gube kilograme i odbijaju da jedu porazgovaraju sa njima, a ako vide da ni poslije toga nema napretka, treba da ih odvedu kod stručnjaka," ističe psiholog.
Iskustvo joj pokazuje da ova borba nije laka, ali da tinejdžerke umiju da poslušaju savjete kada se zajednički "dogovorimo" koja je to njihova idealna težina. One obično budu vrlo surove prema sebi, pa govore o nerealnoj kilaži. Onda kroz razgovor polako shvate da su imale "pogrešne naočare". Suština je da ih naučimo da zauzmu zdrave stavove prema fizičkom izgledu i zdrave navike u ishrani.
"To znači da ako mama i tata ne jedu ujutru, preskaču obroke i stalno drže dijetu, ćerka će to usvojiti kao rutinu, nešto što je sasvim normalno," upozorava Vickovićeva za "Magazin Novosti".
Nećete moći da joj objasnite da to što je njoj potrebno više hrane, da bi rasla i razvijala se, znači da ne smije da se mjeri sa vama. Istraživanja inače pokazuju da se više od 80 odsto tinejdžerki plaši da će biti debele, a 35 odsto djevojčica zbog toga pribjegava opasnim ponašanjima u ishrani.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.