Veliki skup sunčevih pjega AR3664, koje su uzrokovale spektakularne aurore u maju, napravila je pun krug oko Sunca i sada je ponovno u središtu Sunčevog diska, okrenuta pravo prema Zemlji. Šta nas očekuje?
Nakon što je izronila iza horizonta naše zvijezde, naučnici su joj dali novo ime AR 3697, što je uobičajeno jer se skupovi pjega tokom vremena mijenjaju.
Skup koji je na Zemlju od 10. do 12. maja poslao niz od najmanje pet solarnih oluja u međuvremenu je potvrdio da je i dalje vrlo aktivan.
Naime, od sredine maja do danas izbacila je najmanje pet solarnih bljeskova najviše snage X.
Prema Spaceweatherlive.com, eksplozija zabilježena 27. maja imala je snagu X2.9, samo dva dana kasnije, 29. maja emitovala je bljesak snage X1.45, 31, a 1. juna čak dva bljeska snage X1.03 i X1.4.
Zasad ništa od aurora, ali...!?
Stručnjaci ističu da od ovih posljednjih bljeskova ne možemo očekivati solarne oluje nalik onima od sredine maja.
Razlog tome je to što zabilježene eksplozije nisu bile popraćene izbacivanjem koronine mase (CME), odnosno izbacivanjem velikih količina solarne plazme i magnetskog polja, koje stvara polarnu svjetlost kad se sudari sa Zemljinom magnetosferom.
Ipak, šou nije gotov
Međutim, to ne znači da od skupa AR 3697 više ništa ne možemo očekivati. On svakodnevno nastavlja da emituje slabije bljeskove.
Takvi bljeskovi obično ne uzrokuju spektakularne aurore na Zemlji, međutim, Spaceweatherlive procjenjuje da postoji oko 30% šanse da će biti novih bljeskova X-klase.
Konačno, ako AR 3697 razočara, biće još prilike da se formiraju neke nove velike skupine pjega jer se Sunce trenutno približava vrhuncu svojih aktivnosti u 11-godišnjem ciklusu.
Hoće li se savršena oluja ponoviti?
Spektakularnosti aurora u maju donijelo je nekoliko važnih elemenata koji su se složili u "savršenu oluju".
Naime, pjege su bile najaktivnije upravo u trenutku kada su bile okrenute prema Zemlji, kod nas je za vrijeme najvećih intenziteta geomagnetskih oluja bila noć, eksplozija je bilo više u nizu, magnetski polaritet bio im je suprotan Zemljinom magnetskom polju pa su poremećaji bili snažniji, a uz sve to, vrijeme je u mnogim gradovima evrope bilo vedro i bez mjesečine, što znači idealno za posmatranje.
Može li se to ponoviti?
Smjer magnetskih polja trebao bi ostati isti jer se konfiguracija skupa pjega uglavnom ne mijenja bitno. Mjesec će opet večeras biti mlad, a vrijeme bi prema kraju nedjelje trebalo da bude vedro, tako da ostaje samo na skupu AR 3697 da se dokaže.
Ostaje nam da čekamo i pratimo relevantne stranice kao što je Spaceweather.com.
Aurore se mogu očekivati dva do četiri dana nakon nekog velikog bljeska jer toliko vremena treba da solarnom vjetru da stigne od Sunca do Zemlje.
Nastanak solarnih oluja, bljeskova i koroninih izbačaja mase
Solarne oluje nastaju iznad Sunčevih pjega u kojima je magnetsko polje oko 2500 puta jače od Zemljinog, mnogo jače nego bilo gdje na Suncu.
Sunčeve pjege izgledaju relativno tamne jer je njihova temperatura gotovo upola niža od temperature okolne fotosfere, koja iznosi oko 6000 ℃.
Pjege su prilično velike i njihova prosječna veličina približno je jednaka veličini Zemlje. Obično se javljaju u parovima koji imaju magnetna polja usmjerena u suprotnim smerovima. Nad njima se duž magnetskih silnica stvaraju veliki lukovi, sastavljeni od koronarnog materijala, odnosno vruće plazme.
Kada magnetno polje iznad Sunčevih pjega naraste i njegove silnice se jako zapetljaju, dolazi do pucanja prominencija i oslobađanja velike energije te nastaju bljeskovi, odnosno solarne baklje i koronini izbačaji mase.
U samo nekoliko minuta baklje se zagriju na nekoliko desetina miliona stepeni i oslobađaju energiju jačine oko milijardu megatona TNT-a.
To se obično dešava negdje na granici između područja suprotno usmjerenih magnetnih polja. Prominencija koja puca lansira vruću plazmu i magnetno polje dalje od Sunca, a područje zahvaćeno bljeskom emituje elektromagnetne talase i čestice visokih energija koji ubrzo počinju "bombardovati" Zemlju
Nabijene solarne čestice – joni, protoni i elektroni – u solarnom vjetru, kada stignu do Zemlje, kanalizuju se duž silnica magnetosfere prema Zemljinim polovima budući da magnetna polja djeluju na naboje. Na tom putu sudaraju se s česticama plinova u atmosferi, najčešće na visinama između 90 i 150 kilometara. Kada udare u čestice atmosfere, predaju im energiju i podižu njihove elektrone u pobuđeno stanje na više orbitale. Pri povratku u normalno stanje elektroni zrače svjetlost koja je karakteristična za određeni element.
Zato će boja aurore zavisiti od toga s kojom vrstom atoma se sudaraju čestice sa Sunca i na kojoj visini.
Na primjer, kada se sudaraju s atomima kiseonika na nižim visinama, emituje se zelena boja talasne dužine 557.7 nm, dok se na višim visinama emituje smeđe - crvenkasta boja talasne dužine 630 nm. Atomi nitrogena emituju plavu i ljubičastu svjetlost.