Spajanjem ruskog modula "Zarja" i američkog "Unity" 1998. nastala je Međunarodna svemirska stanica, najveća svemirska letjelica ikada napravljena i jedna od najimpresivnijih stvari u istoriji čovječanstva
Nekoliko decenija prije nego što je svemirska trka između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država uopšte i počela, stručnjaci su razmišljali i pravili planove o svemirskim stanicama u Zemljinoj orbiti u kojima bi ljudi mogli da žive i rade.
Jedan od njih je bio i Verner fon Braun, nascista koji je tokom Drugog svjetskog rata konstruisao jednu od prvih balističkih raketa V-2, da bi poslije njega bio odveden u Ameriku gdje je postao jedan od najznačajnijih ljudi američkog svemirskog programa.
Slijetanje misije Apollo 11 na Mjesec 1969. godine, pomjerilo je fokus svemirske trke SAD – SSSR sa Mjeseca na uspostavljanje trajnijeg prisustva ljudi u Svemiru, a prvu pravu svemirsku stanicu – Saljut 1, dvije godine kasnije, lansirao je Sovjetski Savez.
Od 1971. do 1982. godine "Saljut" program je lansirano ukupno sedam stanica, dok su SAD 1973. lansirale "Skylab", jedinu svemirsku stanicu ikada kojom su upravljali isključivo američki astronauti.
Mir, Mir, Mir...
A kada je 1986. SSSR lansirao "Mir", prvu složenu modularnu i tehnički veoma naprednu svemirsku stanicu, kojoj je bilo moguće vremenom dodavati nove module različite namjene, postavljeni su temelji za ono što će postati jedan do najvećih združenih projekata u istoriji čovječanstva uopšte.
"Mir" je bio mjesto prvog rekorda u najdužem stalnom ljudskom prisustvu u Svemiru od – 3.644 dana. Stanica je postojala sve do marta 2001. godine, kada je namjerno "deorbitirana" iznad južnog Pacifika.
Okončavši svemirsku trku više od deceniju ranije, Rusija i Sjedinjene Države su 1998. pokrenule zajednički projekat izgradnje masivne orbitalne laboratorije u niskoj Zemljinoj orbiti. Spajanjem prva dva modula – "Zarja" i "Unity", nastala je Međunarodna svemirska stanica (MSS), čija je izgradnja konačno je završena 2009, kada je ona postala potpuno operativna.
MSS je mjesto stalnog prisustva čovjeka u Svemiru više od 25 godina. Istovremeno, ona je i jedna od najimpresivnijih stvari koju je čovječanstvo ikada napravilo, a evo i zašto...
"16 dana" za 24 sata
Međunarodna svemirska stanica je izuzetno brza! Oko Zemlje orbitira brzinama od oko 27.000km/h do 28.000km/h, što je u prosjeku 7,7 kilometara u sekundi. Tom brzinom, MSS oko Zemlje obilazi svakih 90 minuta, pa tako posada za svakih 24 sata izlazak i zalazak Sunca doživi čak 16 puta.
I dok astronauti i kosmonauti toliku brzinu, živeći i radeći na stanici, ne mogu da osjete, oni svake sekunde prevale razdaljinu od 8 kilometara svemirskog prostora, što je oko 23 puta brže od zvuka.
Najveće dostignuće čovječanstva: Ovdje ljudi putuju brzinom od 7,7km u sekundi i za 24 sata "potroše" 16 dana
Vrijeme prolazi mnogo sporije
Uprkos velikoj brzini, Međunarodna svemirska stanica se i dalje kreće relativno sporo u odnosi na brzinu kojom svjetlost putuje – od nevjerovatnih 300.000 kilometara u sekundi! MSS se, ipak, kreće dovoljno brzo uticaj dilatacije vremena na njene stanovnike može da se izmjeri.
Astronaut ili kosmonaut koji na MSS provede godinu dana, tu godinu će proživjeti samo jednu stotinku sekundu kraće od ljudi na Zemlji. A to znači da ljudi na stanici, u poređenju sa nama na Zemlji, ipak kroz vrijeme putuju veoma sporo.
5 agencija, 18 zemalja
Nastala je kao partnerski projekat SAD i Rusije, ali se u godinama poslije 1998. više država i organizacija, vođenih idejom da je Svemir prostor bez granica i prilika za saradnju na opštu dobrobit čovječanstva, priključilo projektu. Tako danas na MSS rade posade američke NASA-e, ruskog Roskosmosa, Kanadske svemirske agencije – CSA, Japanska agencija za istraživanje svemira – JAXA i Evropske svemirske agencije – ESA (22 države članice).
Pojedinačni članovi i/ili cijele posade se na stanicu šalju na osnovu relativnog doprinosa svake nacije ili organizacije. Tako je, do danas, stanica ugostila astronaute/kosmonaute iz 18 zemalja. MSS time predstavlja stalni simbol onoga što je moguće kada čovječanstvo radi zajedno bez granica i podjela.
340 astronauta za više od četvrt vijeka
Obično se na MSS nalazi posada od sedam ljudi, ali ih ponekada, kao u vrijeme smenjivanja posada, privremeno bude i do 13. Do avgusta 2024. u misijama je boravilo oko 340 astronauta i kosmonauta.
Do februara 2022. stanicu je posjetila 251 osoba iz 19 zemalja. Od tog broja, većina od 155 astronauta bili su iz SAD. Za njima slijede 52 ruska kosmonauta, 11 japanskih i 8 kanadskih astronauta, dok ih je pet bilo iz različitih zemalja članica ESA. MSS je, takođe, posjećivalo i više svemirskih turista iz raznih zemalja.
Pojedinačno, rekord po broju posjeta stanici drže kosmonauti Jurij Malenčenko, sa šest, i Fjodor Jurčihin, sa pet misija na MSS. A najviše vremena na MSS provela je američka astronautkinja Pegi Vitson, koja u više misija tamo boravila ukupno 665 dana, 22 sata i 22 minuta.
R2 kao R2-D2
Na MSS od 2012. godine boravi i Robonaut 2 – "prvi sintetički član posade". Robot sa nadimkom R2, što je namjerna asocijacija na čuvenog R2-D2 iz "Ratova zvijezda" ima sistem vida, senzore i ruke koje su po spretnosti gotovo identične ljudskim.
Najčešće služi da obavlja repetetivne ili opasne zadatke umjesto ljudskih članova posade, ali se koristi i kao test-poligon za buduće robotske aktivnosti na dugoročnim svemirskim misijama što treba da dovede do još naprednijih robota koji će pomagati astronautima u misijama na Mars.
Mali svemirski grad
MSS je najveća svemirska letjelica ikada napravljena! Ako bismo je položili na zemlju, zauzela bi prostor jednog cijelog fudbalskog stadiona. Dugačka je 110 metara, teška oko 455 tona i sa svojih 930 kubnih metara pruža dovoljno prostora za posadu.
A njenim članovima su na raspolaganju radne i spavaće sobe, kupatila i teretana, kao i kupola koja astronautima omogućava da u svakom trenutku gledaju na Zemlju. Postoje planovi za dodavanje još tri modula stanici, što bi je pretvorilo u manji svemirski grad.
Najveće dostignuće čovječanstva: Ovdje ljudi putuju brzinom od 7,7km u sekundi i za 24 sata "potroše" 16 dana
Voda iz "nužde"
Slanje zaliha na MSS je skupo i može da košta na desetine hiljada dolara po kilogramu. Zato svemirske agencije čine sve što mogu da ograniče težinu tereta i smanje troškove transporta. A efikasan način da se to uradi je smanjenje količine vode koja se šalje na stanicu.
MSS to postiže korišćenjem sistema za reciklažu vode koji urin ljudi i laboratorijskih životinja, kao i kondenzaciju iz vazduha, reciklira u vodu za piće (galeija iznad). Procenat tako dobijene vode iznosi oko 93,5 odsto, ali se ide ka tome da se on poveća na 98 procenata.
Svemirski turizam budućnosti
NASA je 2022. potvrdila da su aktivnosti na MSS produžene do 2030. godine. Roskosmos je potom izrazio želju da se povuče sa stanice, zbog sopstvenih planova za izgradnju nove Ruske orbitalne servisne stanice (ROSS). Pretpostavlja se, međutim, da Rusija neće potpuno izaći iz stanice dokle god je ona operativna.
NASA, takođe, sa komercijalnim partnerima, radi na planovima za nove stanice u niskoj orbiti Zemlje, od kojih bi neke mogle postati pravi komercijalni "svemirski hoteli".
Kakva god da konačna sudbina Međunarodne svemirske stanice bude, čini se da je njeno naslijeđe obezbjeđeno i da će njene nasljednice postaviti nove temelje za buduća istraživanja Svemira.
(Mondo)