Većina ljudi u Berlinu, kao i u drugim velikim gradovima, nema predstavu o poljoprivredi ili obradi zemlje, a imanje Domane Dalem je upravo tu da odgovori na brojna pitanja koja se tiču hrane koju jedemo.
Malo ko bi očekivao da se usred Berlina može naići na veliku farmu koja, zapravo, predstavlja ogromni muzej na otvorenom.
Domane Dalem je mjesto sa bogatom istorijom, gdje se zemlja obrađuje više od osam vijekova, a danas tamo možete da saznate kako hrana dolazi od polja do naših tanjira. Ono što je najzanimljivije, tokom Festivala krompira, svaki posjetilac može da dobije vreću i pokupi krompira koliko mu je dovoljno.
"Naša farma je posebna na nekoliko različitih načina, ovakvo mjesto ne biste očekivali u Berlinu. Mislim da smo jedina farma u Njemačkoj, ali i u svijetu koja ima dijve metro stanice.
Iako smo gazdinstvo na kome se gaje brojne kulture, prioritet nam je da edukujemo ljude, pa posjetioci mogu lako da dođu do nas - vozom, metroom ili autobusom. Većina ljudi u velikim gradovima, poput Berlina, nema direktnu vezu sa poljoprivredom i pitanjima odakle hrana dolazi, a mi im upravo u tome pomažemo", rekao je Štefan Oto iz fondacije Domane Dalem koji nas je i poveo u obilazak ove neobične oaze.
Kako su ljudi počeli da se bave poljoprivredom usred Berlina?
Ipak, priča počinje mnogo ranije. Mještani na ovoj lokaciji obrađuju zemlju više od 800 godina, čemu svjedoči i najstarija stambena zgrada u nemačkoj prestonici koja se nalazi na ulazu u kompleks.
Iako na njoj stoji natpis iz 17. vijeka, izgrađena je 100 godina ranije.
Kako je objasnio Oto, nekada je ovdje bilo više od 600 hektara obradive zemlje. U 19. veku su se gradile vile za naučnu zajednicu, pa je zemlje bilo sve manje i manje. Kada je nastupilo vrijeme Prvog svjetskog rata, gradnja objekata je zaustavljena, a svako slobodno mjesto se koristilo za poljoprivredu kako bi se pobijedila glad.
Tokom Hladnog rata, kada je nastupila podjela Berlina, zemljište je ostalo u državnim rukama, a tada je obrađivano svega 12 hektara zemlje i na posjedu se nalazilo oko 200 krava, međutim, to nije bilo ni približno dovoljno za više od 2 miliona ljudi koliko ih je živjelo u Zapadnom Berlinu.
"To je bilo krajnje simbolično. Gradske vlasti su željele građanima da pruže osećaj da brinu o njima", poručio je istoričar Oto dodavši da se kasnije javila želja da se odustane od poljoprivrednih aktivnosti na ovom području kako bi se širila naselja.
Veliku prepreku je činila i jedna antena, visoka 130 metara, za potrebe emitovanja programa američke radio-stanice. Ubrzo su građani Dalema riješili da stvar uzmu u svoje ruke, pa je osnovan i muzej, ali su se takođe bavili poljoprivredom iako suštinski nisu bili farmeri.
Nakon što se radijska stanica povukla iz Njemačke, nije više postojala ni potreba za tolikom antenom pa je uklonjena, a političke partije su se složile da je Berlinu neophodan prostor za obradu zemlje.
Danas se na 8 hektara gaje brojne kulture, a samo krompiri na 1,5 hektara. Tu se može naći organsko voće, 60 vrsta povrća i 30 vrsta ljekovitih biljaka, a sve se gaji prema prema strogim ekološkim smjernicama, koriste se samo organska đubriva i sopstveni reciklažni sistem, kako bi se osigurala i zaštita biljaka.
Svake godine se uzgoji do 10 vrsta krompira, a tokom Festivala, posetioci mogu sami da ih sakupljaju sa polja, za oko 2,5 evra po kilogramu.
Kako se navodi, godišnje ih posjeti 400.000 ljudi, a hrana sa farme se služi i u restoranu koji se nalazi unutar kompleksa.
"Ono što je na farmi se tu i služi, ali morate da budete fleksibilni jer je ponuda ipak sezonska, tako da kuvari moraju da budu vrlo kreativni", naveo je Oto.
Kako hrana stiže sa polja do naših tanjira?
Posjetioci obilaskom muzeja mogu da nauče kako se hrana konzumirala kroz vijekove.
"Mogu saznati brojne detalje o istoriji njemačke proizvodnje hrane i da sami vide kako se nešto uzgaja i potom donose odluke kako bi doprinijeli i rješenjima problema koja nas muče. Hrana koju kupuju u supermarketima nije tu došla tek tako, već se mora uzgajati u za to predviđeno vrijeme, a možete saznati i kada je vrijeme za žetvu i koji mjeseci su najpogodniji za većinu kultura", istakao je Oto dodavši da je to posebno poučno porodicama sa djecom.
Mladi se hrabre da budu povezani sa hranom i da nauče kako se hrana proizvodi jer većina ljudi u Berlinu nema predstavu o poljoprivredi ili obradi zemlje.
U muzeju najmlađi posetioci mogu i sami da doprinesu izložbama i zbirkama, a te predmete mogu ubaciti u posebne vaze.
"Muzeji su obično sakupljali slike, primjera radi, koje su već bile stare, a danas razmišljamo o stvarima koje koristimo danas i šta je vrijedno čuvanja za buduće generacije. Tako se u kolekciji može naći i tetrapak, kao vid čuvanja mlijeka koji je vezan isključivo za moderno vrijeme u kome živimo. Muzeji moraju da zađu u zajednicu i pitaju ljude o čemu razmišljaju, i podele sa drugima svoja znanja", naveo je istoričar.
Materijali koji se koriste u izložbama se mogu reciklirati i ponovo upotrebiti, tako da Domane Dalem vodi računa o održivosti.
Ukoliko vas put nanese u Berlin, do ovog neobičnog imanja se može doći metro linijom U3 do stanice Dahlem-Dorf, a mogu se koristiti i autobusi 110, M11 i X83.
(EUpravo zato)