Posjetili smo Beč i primijetili da se na svakom ćošku prodaje "Bosna" koja košta oko 6 evra. Saznali smo i zbog čega nosi takvo ime, ali bi se vjerovatno svi sa Balkana razočarali u ovo jelo.
Kojom god ulicom u Beču da prođete gotovo nemoguće je da ne čujete srpski jezik, ili neku njegovu varijaciju, što i nije iznenađenje kada se zna da u prestonici Austrije živi preko 150 hiljada stanovnika porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije.
Prirodno, to je značilo da će "nametnuti" i neke svoje stvari i oplemeniti kulturu, a šta je bolje sa Balkana od hrane?
Tako je u "carstvu čokolade i njemačkih peciva" i te kako moguće pronaći dobar bosanski burek, srpski roštilj ili hrvatske lignje. I dok gosti iz zapadne Evrope pak najviše žele da probaju bečku šniclu, Zaher tortu ili "vurst", djeluje da turisti sa istoka - posebno oni sa manjim budžetom - zapravo radije biraju "naša jela".
Tako smo u centru Beča, ispred jednog kioska, zatekli ogroman red gostiju iz Azije koji su stali i raspitivali se šta je "Bosna". I mi smo morali da vidimo o čemu se radi.
Ispostavlja se da je nešto skuplja od "vursta" ili "hot-doga" i staje 5.90 evra i pravi se na licu mjesta, za najviše 60 sekundi. U pitanju je kobasica u dugačkoj kifli, koja je specifična po začinima.
Dodaje se kečap sa senfom i karijem, kari u prahu i hrskavi prženi luk. To se dodatno zapeče i eto jela koje po obimu može da se služi samo "između" obroka i teško da se isplati za tu cijenu.
Zašto se zove "Bosna"?
Sirijac koji nas je uslužio nije razumio naše pitanje - da li to ima ikakve veze sa Bosnom, ali jedan od "domaćina" u redu znao je da nam ispriča o čemu se radi.
Ispostavlja se, nema nikakve specijalne veze sa Bosnom i Hercegovinom, što i nije iznenađenje jer teško da ove začine iko može da poistovijeti sa našim prostorima, ali su Bosanci "kumovali" imenu na drugi način.
Prema jednoj verziji, zove se "Bosna" zbog toga što Bosance "drže za jake" kao i začine korišćene u ovom jelu. Takođe, navodno je srpski imigrant Petar Radisavljević i donio ovo jelo u Linc prije pola vijeka, s tim da s druge strane kažu da je zapravo mnogo prije njega to učinio jedan Bugarin - Žanko Todorov.
U njegovu verziju ide još i peršun, a u druge se stavlja i bijeli luk, tako da je i Bosna dobila razne druge oblike.
U svakom slučaju, lijepo je videti da je nešto sa ovih prostora zaživjelo u Beču i da je ponijelo ime po Bosni, ali u jednom griješe - od ove "Bosne" teško da bi se najeo ijedan Bosanac.
(Milutin Vujičić/Mondo)