Kraj godine tradicionalno je vrijeme kada sabiramo utisake i donosimo odluke o tome šta želimo da promijenimo kod sebe. Praznični ciljevi, često zapisani na papirićima i okačeni na frižider, simbolizuju želju da napravimo nagli zaokret i krenemo iz početka.
Ipak, psiholozi sugerišu da se većine tih odluka ne pridržavamo duže od nekoliko nedjelja. Početni entuzijazam brzo ustupa mjesto razočaranju i povratku ustaljenim navikama. Razlog za to nije odsustvo volje, već način na koji razmišljamo o promjeni.
Odgovore na pitanja o prazničnim ciljevima za EUpravo zato, dala je psiholog i psihoterapeut, dr Stanislava Popov.
Ko je krivac za propast?
Jedan od ključnih razloga jeste nerealno očekivanje, da se duboko ukorijenjene navike mogu promijeniti preko noći.
"Praznični ciljevi u formi novogodišnjih rezolucija se u savremenoj psihologiji rijetko posmatraju kao pouzdan put ka trajnoj promjeni. Stručnjaci ih češće vide kao kratkotrajni nalet optimizma nego kao promišljenu strategiju ličnog razvoja," objašnjava dr Popov.
Atmosfera praznika pojačava osjećaj pritiska i poređenja, pa umjesto odmora, mnogi doživljavaju praznike kao vrijeme samokritike. Stvarna promjena, naglašava dr Popov, zahteva stabilnu unutrašnju motivaciju i dostižne ciljeve, koji se ostvaruju kroz male, postupne korake, a ne radikalne rezove.
Kako postaviti realne ciljeve?
Prema riječima dr Popov, ključna razlika između realnih i nerealnih ciljeva, leži u osjećaju lične efikasnosti: "Realni ciljevi su oni u koje zaista vjerujemo da možemo da ih iznesemo. Nerealni ciljevi ne jačaju disciplinu, već dovode do osećaja neuspjeha i učvršćuju naviku odustajanja."
U tom procesu, važno je i razlikovati svoje želje od tuđih očekivanja. Jedan od prvih znakova da neka odluka nije naša, objašnjava, jeste osjećaj unutrašnjeg pritiska ili krivice: "Odluke pod uticajem okoline često ne dolaze iz autentične želje, već iz potrebe da se uklopimo ili ispunimo tuđa očekivanja."
Kao koristan alat ističe i takozvane "not to do" liste. Njihova svrha nije da nas učine efikasnijim, već da uz njihovu pomoć iz života izbacimo odluke i obaveze koje nam ne koriste. One su značajne prije svega kod ljudi kojima je teško da kažu "ne" drugima.
Stoga ona djeluje po principu filtera - sve što upišemo na tu listu najčešće nije ono što ne umijemo, već ono što više ne želimo.
Rad na sebi bez krivice
Ljudi često postavljaju previše zahtjeva odjednom. Kada prva odluka ne uspe, javlja se krivica i gubitak vjere u sebe.
Rješenje je prema mišljenju dr Popov, smanjenje zahtjeva: "Umjesto "Šta sve moram da promijenim?", korisnije je zapitati se: "Šta je sada dostižno?""
Na posustajanje, treba gledati kao na važnu informaciju, a ne neuspjeh. Promjena, prema njenom mišljenju - ne zahtjeva savršen kontinuitet, već spremnost da se iznova vraćamo onome što nam je važno. Rad na sebi bez krivice ne znači odsustvo discipline, već odsustvo samokažnjavanja.
"(Mali) korak po (mali) korak."
(EUpravo zato)