Veliki atlantski pojas sargasuma, dugačak 8.850 kilometara, predstavlja najveću nakupinu morskih algi na svetu, otkrivenu pomoću satelita.
Džinovska smeđa mrlja vidljiva iz svemira, duga 8.850 kilometara, spajala je Afriku sa Amerikom u Atlantskom okeanu, a sateliti su otkrili da se ne radi ni o kopnu ni o zagađenju, već o najvećoj svjetskoj nakupini morskih algi, koja je 2025. godine postavila rekord.
Ovaj fenomen je naučnicima poznat kao Veliki atlantski pojas sargasuma, ogromno prostranstvo plutajuće makroalge zvane sargasum, koja se proteže od zapadne obale Afrike do Meksičkog zaliva. Prema istraživačima sa Univerziteta Južne Floride u Sjedinjenim Državama, koji prate ovaj pojas pomoću NASA-inih satelitskih snimaka, u maju 2025. godine masa sargasuma dostigla je 37,5 miliona tona, što je istorijski rekord.
Šta je ova smeđa mrlja u Atlantiku?
Smeđa mrlja je takozvani Veliki atlantski pojas sargasuma, a nije pijesak, zagađenje ili prašina, već kolosalna nakupina sargasuma, morske makroalge koja pluta na površini mora i skuplja se u tako velikim količinama da je vidljiva čak i sa satelita, formirajući najveću nakupinu algi na planeti.
Prema studiji objavljenoj 2019. godine u naučnom časopisu Science, koju je vodio istraživač Mengću Vang sa Univerziteta Južne Floride, ovaj pojas je identifikovan kao najveće cvetanje makroalgi na svetu.
Fenomen je, u ovim razmjerama, počeo da se formira 2011. godine i od tada se ponovo pojavljuje gotovo svake godine tokom proljeća i leta na sjevernoj hemisferi, vremenom se povećavajući.
Šta je makroalga
Da bismo razumjeli sargasum, potrebno je znati šta on zapravo jeste. Makroalga je alga dovoljno velika da se vidi golim okom, za razliku od mikroskopskih mikroalgi, a sargasum je jedna od njih, živi u vodi i raste u velikim plutajućim prostirkama koje funkcionišu kao pravi pokretni ekosistemi usred okeana.
Iako vrši fotosintezu i proizvodi kiseonik poput biljaka, sargasum nije prava biljka, jer nema korijenje, stabljike ili cvjetove, već formira sopstvenu grupu živih bića.
Ostaje na površini zahvaljujući malim vrećicama ispunjenim gasom koje djeluju kao plutače, a njegove prostirke služe kao domovi i skrovišta za ribe, kornjače i druge morske životinje.
Ukratko, to je vrsta morske trave, ali nije biljka. Ovdje leži najzanimljiviji dio priče, daleko od pojednostavljenog pogleda.
Sargasum nije samo štetan, jer sve zavisi od toga gdje se nalazi, budući da na otvorenom moru, široko rasprostranjen, igra važnu ekološku ulogu, služeći kao sklonište i rasadnik za kornjače, ribe, beskičmenjake i ptice, osim što proizvodi kiseonik putem fotosinteze, što je korisno za život u okeanu.
Problem nastaje kada se alge u prevelikoj količini približe obali.
U tim uslovima, iste alge koje su pomagale sada ometaju: mogu ometati kretanje i disanje morskih vrsta, a kada potonu u velikim količinama, mogu ugušiti korale i vegetaciju morskog dna.
Drugim riječima, to je isti organizam koji igra suprotne uloge, u zavisnosti od toga gdje se akumulira.
Problem koji stiže do plaža
Za one koji žive na obali ili se bave turizmom, mana je prilično konkretna.
Kada se velike količine sargasuma nakupe i istrunu na pjesku plaže, raspadanjem se oslobađa vodonik-sulfid, taj jak miris pokvarenih jaja, koji osim što je neprijatan može da izazove respiratorne tegobe i otjera turiste, šteteći lokalnoj ekonomiji obalskih regiona.
Na teško pogođenim plažama Kariba i istočne obale Floride, ovo je posljednjih godina postao ozbiljan i ponavljajući izazov.
Međutim, važno je pojasniti da se ne radi o udaljenoj opasnosti, već o konkretnom zdravstvenom i ekološkom problemu kada postoji nakupljanje trulog otpada velikih razmera.
Gradovi i hoteli u ovim regionima suočavaju se sa poteškoćama u uklanjanju ogromnih količina algi koje dospijevaju na pijesak.
Zašto sargasum nastavlja da raste
Objašnjenje ovog napretka nauka još nije u potpunosti utvrdila.
Tačan uzrok nekontrolisanog rasta pojasa sargasuma nije u potpunosti jasan, ali naučnici ukazuju na snažne tragove, poput viška hranljivih materija koje dospevaju u okean iz đubriva koja se koriste u poljoprivredi, oticanja iz velikih rijeka i drugih izvora, budući da više hranljivih materija u vodi znači više hrane za alge.
Među istraživanim izvorima hranljivih materija, istraživači čak navode oticanje iz velikih reka, poput ulivanja reke Amazon u Atlantik, kao i procese poput podizanja dubokih voda i atmosferskog taloženja.
Drugi faktor su promjene u obrascima okeanskih struja i činjenica da sargasum raste brže kada je temperatura površine mora normalna ili nešto hladnija od prosjeka.
Kombinacija ovih elemenata pomaže u objašnjavanju rekordnih veličina.
Šta očekivati u budućnosti
Stručnjaci preferiraju realizam u pogledu bliske budućnosti.
Velike epizode akumulacije sargasuma na plažama Kariba i istočnoj obali Floride smatraju se praktično neizbježnim, jer pojas nastavlja da se kreće prema zapadu nošen strujama, prema naučnicima koji prate ovaj fenomen.
To ne znači da se ništa ne može učiniti.
Satelitsko praćenje pomaže u predviđanju kada i gdje će sargasum stići, omogućavajući zajednicama i vladama da se pripreme za čišćenje i upravljanje plažama.
Na kraju krajeva, ovaj ogromni smeđi pojas je snažan podsjetnik da su svi okeani povezani i da promjene na jednom kraju planete mogu postati vrlo vidljive na drugoj strani Atlantika.
(N1/MONDO)