U mađarskom selu Nađrev žene su godinama arsenom trovale muževe i članove porodica, a pojedine procjene govore o čak 300 žrtava.
Na prvi pogled, Nađrev (Nagyrév) nije mjesto koje biste povezali sa jednom od najmračnijih kriminalnih priča 20. vijeka. Malo mađarsko selo u srcu Panonije danas broji tek nekoliko stotina stanovnika, ali je prije stotinak godina njegovo ime završilo na stranicama svjetskih novina.
Razlog je bio niz misterioznih smrti i grupa žena koje će postati poznate kao "Anđeli Nađreva". Njihovo oružje bio je arsen, a u središtu čitave priče nalazila se seoska babica Žužana Fazekaš (Zsuzsanna Fazekas).
Zvaničan broj žrtava mjeri se desetinama, dok pojedine procjene govore da ih je tokom godina moglo biti čak 300.
U selo je stigla tajanstvena babica
Priča počinje 1911. godine, kada se Fazekaš doselila u Nađrev. U mjestu nije bilo ljekara, pa je dolazak žene sa medicinskim znanjem bio veoma značajan za stanovnike.
O njenoj prošlosti, međutim, nije se mnogo znalo. Navodno nije bilo jasno čak ni odakle je tačno došla, a kasnije su se pojavile priče o njenom suprugu koji je nestao pod neobičnim okolnostima.
Kao babica ubrzo je postala jedna od najvažnijih osoba za žene iz tog mjesta. Nisu joj se obraćale samo zbog porođaja već i zbog kontracepcije, neželjenih trudnoća i drugih problema o kojima se u tadašnjem, izrazito konzervativnom društvu nije otvoreno govorilo.
Fazekaš je zbog ilegalnih abortusa navodno više puta završavala pred nadležnim organima, ali bez ozbiljnijih posljedica. Onda je ženama počela da nudi rješenje za još jedan problem.
"Zašto ih trpjeti?"
Život žena u ruralnoj Mađarskoj početkom prošlog vijeka bio je daleko od jednostavnog. Mnogi brakovi bili su ugovoreni, djevojke su se udavale veoma mlade, dok je izlazak iz nesrećnog ili nasilnog braka bio izuzetno težak.
Situaciju je dodatno pogoršao Prvi svjetski rat. Muškarci su odlazili na ratišta, a oni koji su se vraćali često su dolazili sa teškim fizičkim i psihičkim posljedicama.
Neke žene navodno su trpjele i porodično nasilje. Kada bi svoje probleme povjerile babici, Fazekaš je, prema pričama koje su kasnije izašle na vidjelo, imala zastrašujuće jednostavan odgovor - arsen.
Navodno ga je izdvajala iz tada dostupnih proizvoda i pripremala otrov koji su žene mogle neprimjetno da daju svojim muževima. Jednoj od njih navodno je poručila: "Zašto ih trpjeti?"
Muževi su počeli da umiru
Arsen je bio posebno pogodan za izvršenje zločina jer simptomi trovanja nisu morali odmah da izazovu sumnju na ubistvo. Povraćanje, bolovi u stomaku i druge tegobe mogli su da podsjećaju na bolesti koje u siromašnim seoskim područjima nisu bile neuobičajene.
Ljudi u Nađrevu počeli su da umiru. U početku su mete uglavnom bili muževi, ali se, prema kasnijim optužbama, trovanja nisu zaustavila na njima.
Među žrtvama su se navodno našli i drugi članovi porodica, uključujući starije rođake, dok se u pojedinim izvorima pominju čak i djeca.
Ni motivi nisu uvijek bili isti. Neke žene navodno su željele da se oslobode nasilnih supružnika, dok su druge imale finansijske motive i željele da dođu do zemlje ili nasljedstva.
Grobovi su počeli da otkrivaju istinu
Ni danas nije potpuno jasno šta je pokrenulo konačnu istragu. Prema jednoj verziji, student medicine pronašao je visoku koncentraciju arsena u tijelu pronađenom u blizini rijeke. Druga verzija govori o anonimnom pismu koje je stiglo lokalnim novinama i sadržalo optužbe za niz ubistava.
Nadležni organi su naposletku počeli da otvaraju grobove. Rezultati su bili zastrašujući - u desetinama ekshumiranih tijela pronađeni su tragovi arsena.
Klupko je počelo da se odmotava, a policija je krenula prema ženi koju su povezivali sa otrovom.
Kada je policija stigla po babicu, bilo je prekasno
Žužana Fazekaš nije dočekala suđenje. Prema najpoznatijoj verziji priče, kada je shvatila da joj policija dolazi na vrata, popila je arsen i umrla.
Istraga je, međutim, nastavljena. Uhapšeno je 26 žena osumnjičenih za učešće u trovanjima. Osam ih je osuđeno na smrt, ali su na kraju pogubljene samo dvije, dok su ostale dobile zatvorske kazne.
Posebno je šokirao navodni izostanak kajanja kod dijela optuženih. Njihovo opravdanje svodilo se na tvrdnju da su učinile ono što su smatrale neophodnim kako bi se izvukle iz okolnosti u kojima su živjele.
Koliko je ljudi zaista ubijeno?
Broj žrtava ostao je jedan od najmračnijih dijelova čitave priče. Prema konzervativnijim procjenama, arsenom je otrovano između 40 i 50 ljudi. Tokom decenija, međutim, pojavljivale su se tvrdnje da bi stvarni broj mogao da bude višestruko veći.
U nekim procjenama pominje se čak oko 300 žrtava. Sumnju da slučaj nije bio ograničen samo na Nađrev dodatno je pojačalo otkriće arsena u ekshumiranim tijelima u okolnim mjestima.
Više od jednog vijeka kasnije, priča o ženama koje su arsenom rješavale bračne, porodične i finansijske probleme postala je dio mračne lokalne istorije.
Uz nju se vezuje i jedna posebno jeziva anegdota. Stariji stanovnici tog kraja navodno su kasnije govorili da se, nakon otkrivanja ubistava, ponašanje tamošnjih muškaraca prema suprugama značajno popravilo.
(Dnevno.hr/MONDO)