Ko je "Maksim" koji lupa po diviziji, zašto je "pao sa kruške" i kako je "sjekira upala u med"? Pročitajte kakva priča stoji iza ovih izraza.
U srpskom jeziku postoje izrazi koje izgovarate gotovo svakodnevno, a da nikada ne zastanete da se zapitate kako su nastali. Znate šta znači kada kažemo da je neko "pao s kruške", da mu je "pala sjekira u med" ili da "lupa kao Maksim po diviziji", ali zašto su se baš kruška, sjekira i neki Maksim našli u tim izrazima?
Iza pojedinih fraza kriju se stara narodna vjerovanja, nekadašnji način života, vojna istorija, pa čak i događaji koji danas zvuče gotovo nevjerovatno.
Zašto kažemo da je neko "pao s kruške"?
Kada kažemo da je neko "pao s kruške", obično želimo da kažemo da je naivan, zbunjen, smušen ili da se ponaša kao da ne zna šta se oko njega događa. Kažemo i "nisam pao s kruške" kada želimo da naglasimo da nismo naivni i da nas nije lako prevariti.
Ali ostaje pitanje: zašto baš kruška?
Porijeklo ovog izraza povezuje se sa starim srpskim narodnim vjerovanjima o kruški. Veselin Čajkanović, etnolog i filolog koji je proučavao narodna vjerovanja o biljkama, bilježio je da je kruška u tradicionalnoj kulturi imala prilično neobičan i često negativan status. U narodnim vjerovanjima pojedina stabla kruške povezivana su sa natprirodnim bićima i mjestima koja nisu smatrana sasvim bezazlenim.
Zbog toga se kruška u narodnoj simbolici nije uvijek doživljavala samo kao obična voćka. Upravo iz te stare simbolike razvila su se različita tumačenja izraza "pao s kruške". Ipak, važno je da se naglasi da ne postoji potpuno pouzdan istorijski zapis koji bi dokazao tačan trenutak nastanka same izreke.
Kako je "sjekira pala u med"?
Ovo je jedna od onih izreka kod kojih sama slika zvuči potpuno nelogično dok ne upoznate život ljudi koji su je koristili. Kada kažete da je nekome "pala sjekira u med", mislite da mu se dogodila velika sreća ili da je iznenada došao do neke koristi, uspjeha ili dobre prilike.
Zašto bi, međutim, sjekira u medu bila znak sreće?
Odgovor je povezan sa nekadašnjim načinom života. Vuk Stefanović Karadžić je u svojoj zbirci "Srpske narodne poslovice" zabilježio ovu izreku i sam se zapitao kako je nastala. Njegova pretpostavka bila je da su ljudi, dok su sjekli drveće u kojem su se nalazile divlje pčele, ponekad sjekirom slučajno probijali do šupljine pune meda.
Zamislite takvu situaciju: siječete drvo, očekujete samo drva za ogrjev, a umjesto toga pronađete čitavu skrivenu zalihu meda. To bi za čovjeka tog vremena zaista bilo neočekivano bogatstvo.
Kasnija tumačenja ovu ideju smatraju mogućim objašnjenjem porijekla izraza, mada ni ovdje nemamo dokaz da se baš takav događaj dogodio i da je direktno stvorio poslovicu. Ono što je sigurno jeste da je izraz veoma star i da ga je Vuk već bilježio u 19. vijeku.
Ko je zapravo Maksim iz izraza "lupa kao Maksim po diviziji"?
Ovo je vjerovatno jedan od najzanimljivijih primjera, jer mnogi kada prvi put čuju izraz pomisle da je Maksim bio neki čovjek. Zapravo, priča je mnogo zanimljivija.
"Maksim" se odnosi na mitraljez sistema Maxim, nazvan po njegovom tvorcu, britanskom pronalazaču američkog porijekla Hiramu Stivensu Maksimu. Oružje je razvijeno krajem 19. vijeka, a upravo je njegova sposobnost da veoma brzo i neprekidno ispaljuje metke učinila da postane jedno od najpoznatijih automatskih oružja svog vremena.
Zbog karakteristične buke i neprekidne paljbe nastala je slika "Maksima" koji lupa po diviziji. Vremenom je izraz počeo da se koristi za osobu koja govori mnogo, nepovezano ili iznosi tvrdnje bez mnogo smisla.
Zanimljivo je da oko samog porijekla izraza postoje i različite priče. Jedna od njih govori o vojniku po imenu Maksim koji je navodno greškom pucao na sopstvenu diviziju, ali za takvu verziju nema pouzdanih istorijskih dokaza. Mnogo čvršće uporište ima objašnjenje koje izraz povezuje sa samim mitraljezom.
Dakle, kada nekome kažemo da "lupa kao Maksim po diviziji", zapravo nesvjesno prizivamo jednu od velikih tehnoloških novina ratovanja s kraja 19. i početka 20. vijeka.
A zašto kažemo da neko "prodaje rog za svijeću"?
Ovaj izraz koristimo kada neko pokušava da prevari drugoga i podvali mu nešto manje vrijedno kao da je mnogo vrjednije. Sama konstrukcija krije vrlo jednostavnu, ali slikovitu ideju: nekome pokušavate da prodate rog, a predstavljate ga kao svijeću. Dakle, kupcu se namjerno podvaljuje jedno za drugo.
Izraz je zabilježen u frazeološkim rečnicima i koristi se u značenju obmanjivanja i prevare.
Kako se rodio miš jer se tresla gora?
I ovaj izraz ima zanimljivu književnu pozadinu. Koristimo ga kada se oko nečega napravi velika buka, najave se velike stvari ili se očekuje spektakularan rezultat, a na kraju se dogodi nešto sasvim beznačajno.
Za razliku od nekih domaćih poslovica, ovaj izraz ima korijene u mnogo starijoj evropskoj književnoj tradiciji. Motiv velike planine koja se trese, dok se na kraju rodi mali miš, postojao je još u antičkoj književnosti i vezuje se za tradiciju Ezopovih basni, a poznat je i iz Horacijevog djela.
Sve ove izreke imaju nešto zajedničko, a to je da njihov smisao danas razumijemo bez mnogo razmišljanja, ali slike koje se u njima kriju pripadaju nekim potpuno drugačijim vremenima. Možda je upravo zbog toga jezik toliko zanimljiv. Dok govorimo sasvim obične rečenice, često nesvjesno pričamo male dijelove istorije.
(MONDO)