Kako izgleda brod kada je srećan?

Riječ je o ’kozmetičkom tretmanu’ za drvene jedrenjake o kojem je, ekskluzivno za MONDO, pisao Mario Bralić kapetan broda SUR koji plovi oko svijeta:

U Africi vrijeme teče drugim ritmom - u skladu sa prirodom. Naročito ako je vruće kao sada. Na moje naivno pitanje - kako Afrikanci rade po vrućini, dobronamjeran i iskren odgovor je - ne rade.

Što se 'bijelaca' tiče, postoje dve grupe: oni koji se stalno nerviraju i odlaze, i oni drugi koji sa oduševljenjem prihvataju ritam Afrike.

Život ovdje počinje sa prvim svitanjem, ribolovom, trgovinom na pijacama... Sve staje od 11 do 17 časova, kada se opet ide u ribolov ili, ako baš mora, obavi neki posao. 'Padanjem' noći počinje druženje, razgovor, muzika...

Ovo uklapanje u ritam Afrike sam doživio i ja pošto sam morao da moj brod SUR kalafatiram: zaštitim, očistim i pripremim za ovu sezonu.

SUR je veliki Dow i iz milošte takve brodove zovu Jahazi, a s obzirom na to da je pravljen na tradicionalni način i od najboljeg drveta, njegova reparacija zahtijeva posebnu pažnju i znanja.

Angažovao sam lokalne stručnjake koji svoje umijeće prenose sa koljena na koljeno već stotinama godina.

Poslije par dana dogovora uz uobičajeno nadmetanje u poznavanju posla da se ne bi uvrijedili, a koje se kod nas zove cenkanje, morali smo da sačekamo maksimalnu mjesečnu plimu da bismo na koralnu plažu nasukali brod.

Svakog jutro sa svitanjem bi se pojavljivala grupa vrijednih ruku koja ga je ljuštila, kuckala derala, mastila, ali samo do deset sati. Zatim bi sve utihnulo u vrućini...

Poslije nekoliko dana u pomoć su pristigla dva crna zastrašujuća bivola velikih rogova - oni su brod prevrnuli na suprotni bok i opet su počeli radovi, danima, od svitanja do deset.

Poslije, ne znam baš tačno koliko vremena, možda dvadesetak dana, u zoru se pojavio samo predradnik i sa ponosom saopštio: radovi su gotovi desetak dana brže nego što je uobičajeno i uskoro, u noći najveće plime, SUR će biti porinut u more.

Tako je i bilo.

Mjesec je bio čarobno 'pun', more je nadošlo, ljudi su igrali pored broda koji je veoma brzo, bez obzira na svojih 50 tona, opet bio u moru. SUR u vodi, a mi kraj vatre i roštilja.

Čak mi se i SUR čini zadovoljan pošto se nanadano promijenio iz bordo u bijelu boju. Na ovom ostrvu i u ovoj uvali postojala je samo bijela boja. Biće zanimljivo sačekati sljedeću godinu, novo ostrvo sa novom uvalom i ko zna kojom afričkom nijansom.

(MONDO)