Psihološkinja Sandra Bjelac otkrila šta je znak da nam je potrebna pomoć u vrijeme kolektivne tuge.
Nesreća u Novom Sadu predstavlja novu kolektivnu traumu za društvo, koja se pridružuje nizu tragičnih događaja koji su zadesili Srbiju, ali i region u posljednjih nekoliko godina. Poslije strašnih događaja, suočavamo se s pitanjem: možemo li "porasti" iz ove tragedije ili će nas ona dodatno degradirati?
U ovom trenutku, kada se osjećamo izgubljeno i beznadežno, postavlja se ključno pitanje - kada je vrijeme za pomoć i od koga je tražiti?
Na ova pitanja je u emisiji "Uranak" na Televiziji K1 odgovore dala Sandra Bjelac, psihoterapeutkinja.
"Još jedan od teških udaraca smo doživeli u petak, što je jako problematično za mentalno zdravlje. Ako se koncentrišemo samo na 2020. godinu, od kada smo imali pandemiju, pa do danas, to je četiri godine tokom kojih smo imali toliko traumatskih događaja, ne dozvoljavajući da uopšte imamo vremena da preradimo osećanja koja se javljaju u takvim trenucima, a ne samo da ih integrišemo u svakodnevni život. Svaki novi događaj koji ima ovoliko smrtnih ishoda mladih ljudi predstavlja novu ranu u ranama koje nisu zarasle", rekla je Bjelac i objasnila koji je put oporavka i da li treba da se ubrza put kako bismo zacijelili rane.
"Mislim da se mi nismo oporavili od Drugog svjetskog rata. Tuga i traume ne mogu da se ubrzavaju. Tuga je jedina emocija koja ima kumulativno dejstvo i koja ima svoj proces; ona mora da prođe. Zbog toga sam uzela za primjer Drugi svjetski rat - velika tuga, razaranje, a onda smo odjednom imali period oporavka, dok period tugovanja nismo imali. Taj obrazac imamo i danas. Prelazimo preko događaja koji se dešavaju bez toga da odtugujemo, da damo vremena i sebi i drugima da se nosimo i shvatimo šta smo doživjeli. Da shvatimo šta smo preživjeli i da proživimo ta osjećanja kako bismo mogli da nastavimo da ih integrišemo u svakodnevni život".
Faze tuge
"Tuga ima 5 faza. To su: šok, ljutnja ili bijes, cjenkanje, intenzivne emocije na ove reakcije i integracija. Te faze se miješaju; mi smo sada u fazi šoka. Bili smo u fazi šoka zbog korone, 'Ribnikara', ali nismo dali sebi vremena, niti ga smo imali. Život nam nije dao vremena da preradimo svoje emocije i da se suočimo sa tim kako se osjećamo; dešavalo se jedno sa drugim. Tuga kao kumulativno dejstvo nagomilala je veliki broj neprijatnih emocija u nama i zbog toga imamo razna ponašanja, jer ljudi različito reaguju na tugu. Neko će ući u problematično ponašanje, a neko će se povući. Neće svi imati posttraumatski stresni poremećaj, niti će svi imati ozbiljne poteškoće, ali to zavisi od strukture ličnosti", objasnila je Sandra Bjelac.
Kolektivno liječenje
"Trebalo bi što više da razgovaramo i da se usredsredimo na emocije, ne samo na događaj koji se dogodio, niti na traženje krivca. U svakom događaju koji ima smrtni ishod i koji je potencijalno životno ugrožavajući čovjek ima potrebu da pronađe neku logiku, da nađe krivca na koga će usmjeriti svoj bes, što je faza tugovanja. Ta logika koja nam je potrebna, i pojedinačno i društveno, treba da nam pomogne da pronađemo smisao. Sada se dešava da smo izgubili povjerenje. Jako je teško naći smisao ako ostanemo sami u svojim mislima, u svom okruženju. Potrebne su grupne podrške i sistematizovana briga o mentalnom zdravlju ljudi. Potrebno je govoriti o ovim stvarima ne samo kada se dešavaju ovakvi incidenti, već i otvoriti ljudima mogućnost da se obrate na više mjesta. Postoje razlike u struci i ne moraju svi ljudi reagovati tako što će im trebati lijekovi", rekla je.
"Psiholozi i psihoterapeuti bi trebali u početku da budu dostupniji ljudima. Mi u državnom sistemu nemamo dovoljno psihoterapeuta. Psihijatar i psiholog nisu isto", rekla je psihološkinja i objasnila kada se pali crvena lampica za posjetu psihologu.
Kada se pali crvena lampica
"Čovjek prvo mora da zna da mu nije dobro. U ponašanju se najčešće manifestuje da nešto nije u redu. Ako imamo akutni stresni poremećaj, tri dana nije u redu da se ne osjećam dobro, ali ako nisam dobro tri nedjelje, moja okolina može primijetiti da nešto nije u redu. Imamo problema sa snom i ishranom. Svaka promjena u ponašanju može biti znak. Neko će početi previše da jede, a neko će prestati skroz. To je individualna promjena u ponašanju koja se dešava. Čim postoji neka drastična promjena u ponašanju", kaže Sandra i dodaje da nakon ovih tragičnih događaja mogu da se razviju strahovi.
"Apsolutno smo ih razvili. SZO kaže da su depresija i anksioznost nakon pandemije povećani za 25%. Iskreno, ne znam podatke za Srbiju, ali smo i dalje znali da će se povećati. Tragedije koje su se dogodile tokom maja 2023. godine, ovo što se dogodilo sada, oduzima nam osjećaj sigurnosti. To su trebala biti sigurna mjesta. Mi smo na sigurnim mjestima doživjeli da nisu sigurna mjesta, posebno što se radi o mlađoj populaciji. Njihove porodice ostaju sa velikim brojem pitanja, a drugari koji nisu preradili traume koje su doživjeli. Naravno da će se razviti veliki broj strahova sa kojima ćemo se, nažalost, suočavati", objasnila je.
Da li trauma može da zbliži?
"Imala sam iskustvo sa roditeljima iz 'Ribnikara' i ljudi koji prolaze kroz isto iskustvo se zbližavaju. Mi kao društvo imamo tendenciju da se povlačimo od stvari koje su nam neprijatne. Zavisi i od toga koliko smo empatični. Ljudi koji su empatični će možda više prići ljudima koji su doživjeli neki gubitak. Ljudi koji imaju strah ili su anksiozni, ili su doživjeli neke gubitke, jednostavno nemaju strukturu da to podnesu i povući će se. Ne možemo generalizovati da ćemo se svi zbližiti", kaže Sandra i objašnjava da na pitanje "kako si", neko može da odgovori da je operativan, što predstavlja veliki znak upozorenja.
"Biti operativan znači da sam vrlo adaptiran na situaciju u kojoj se nalazim, ali onaj dio šta se nalazi u meni, to znam samo ja. Mogu biti tempirana bomba i za vas i za sebe. U takvim situacijama je najbolje razgovarati sa takvom osobom, ako ste bliski. Svakako bi takva osoba trebalo da potraži nekoga s kim može otvoreno da razgovara i ko će je razumjeti. To je način za ljude da razumeju da je osoba operativna, ali da nije dobro. Ljudi se često povlače umesto da se miješaju u nešto što nije njihovo", dodala je.
Sandra Bjelac ističe da li iz svih ovih situacija možemo da porastemo ili ćemo izaći još više degradirani i još lošiji.
"Mislim da ćemo izaći još lošiji, jer nemamo gdje i kome da se obratimo. Nije nam jasno kome da idemo i da kažemo da se loše osjećamo. Centar 'Srce' je jedini koji je objavio da su otvoreni za psihološku podršku za ljude koji se osećaju loše nakon tragedije u Novom Sadu. Prepušteni smo sami sebi i svojim finansijskim mogućnostima, znanjima, prijateljima. Moramo da znamo da postoje mjesta gde možemo da se obratimo kada nam je teško i da znamo da će nam pomoći", zaključila je psihoterapeutkinja u emisiji "Uranak" na Televiziji K1.
(MONDO)