Pablo Pikaso doživio je 91 godinu i preminuo je od srčane i plućne insuficijencije, a iako je u njegovom životu bilo epizoda zdravstvenih problema, nijedna bolest nije prekinula kreativnu aktivnost umjetnika, koji je stvarao gotovo do samog kraja. Kako?
Pablo Pikaso (1881-1973) bio je jedan od najistaknutijih i najuticajnijih umjetnika 20. vijeka - slikar, vajar, grafičar i keramičar, koji je učestvovao u stvaranju kubizma i trajno revolucionisao način na koji razmišljamo o modernoj umjetnosti.
Rođen u Malagi, veći dio odraslog života proveo je u Francuskoj, stvarajući djela koja i danas određuju kanon vizuelne kulture Zapada. Njegov opus broji desetine hiljada djela, a izuzetna kreativna plodnost održala se gotovo do posljednjih mjeseci života.
Šta je Pikasov sindrom?
Suprotno uvreženom mišljenju, Pikaso nije bio hronično bolestan niti zdravstveno potpuno iscrpljen umjetnik. Istoričari umjetnosti i biografi saglasni su u tome da je tokom većeg dijela odraslog života uživao relativno dobro zdravlje i energiju, što mu je omogućavalo da intenzivno radi čak i u veoma poznim godinama. Doživjeti 91. godinu u uslovima 20. vijeka bilo je samo po sebi dostignuće, posebno imajući u vidu da su standardi medicinske njege tada bili neuporedivi sa današnjim.
Najčešće pominjani Pikasov problem bio je migrena, koja se pominje i u biografskim izvještajima i u savremenim medicinsko-istorijskim analizama. Dio neurologa iznosi hipotezu da je umjetnik mogao da ima tzv. migrenu sa aurom, koja se ispoljava poremećajima vida i prostorne percepcije.
To je dovelo do termina "Pikasov sindrom", koji služi za opis određenih deformacija percepcije kod pacijenata sa migrenom, iako treba naglasiti da je to opisni pojam, a ne zasebna bolest.
Migrena je neurološko oboljenje koje se ispoljava ponavljanim, obično jakim i pulsirajućim glavoboljama, često jednostranim, koje mogu da prate mučnina, povraćanje i preosjetljivost na svjetlost i zvuk.
Migrena sa aurom je oblik migrene u kojem se prije glavobolje ili istovremeno sa njom javljaju prolazni neurološki simptomi, najčešće smetnje vida (npr. bljeskovi, cik-cak linije, mrlje), a rjeđe utrnulost, peckanje ili poteškoće sa govorom. Aura obično traje od nekoliko do najviše 60 minuta.
Ne postoje pouzdani dokazi da je Pikaso patio od dijagnostikovanih mentalnih poremećaja. Njegovi burni lični odnosi i intenzivan temperament danas se često analiziraju u psihološkom kontekstu, naročito u vezi sa šizofrenijom, ali istoričari naglašavaju da su to sekundarna tumačenja, a ne klinički podaci.
Stil života umjetnika, ispunjen radom, društvenim kontaktima i intimnim vezama, nije se suštinski razlikovao od načina života mnogih stvaralaca njegove epohe.
Od čega je umro Pablo Pikaso?
Tek u posljednjoj deceniji života Pikaso je počeo da osjeća posljedice starenja organizma. Biografije i svjedočenja bliskih osoba ukazuju na postepeno pogoršanje vida i sluha, smanjenu fizičku pokretljivost i rastuću zavisnost od njege supruge Žaklin Rok. Ove promjene imale su tipično gerijatrijski karakter i nisu se dovodile u vezu sa jednom konkretnom hroničnom bolešću.
Pablo Pikaso je preminuo 8. aprila 1973. godine u svojoj kući u Muženu, na jugu Francuske. Zvaničan i opšteprihvaćen uzrok smrti bio je srčani udar povezan sa poodmaklim životnim dobom. Umjetnik je tada imao 91 godinu, a njegov odlazak, iako iznenadan, nije bio prethodno obilježen dugotrajnom, iscrpljujućom bolešću.
(MONDO)