Šon Koneri se obreo i u svijetu fudbala. Nakratko, doduše, ali dovoljno da ispolji talenat i dobije ponudu od ni manje ni više nego - Mančester Junajteda.
Nemoguće je izbrojati koliko je anketa sa pitanjem ko je najbolji Džejms Bond do sada obišlo svijet. Mnogima je i dalje omiljen onaj prvi, sa "šuškavom" govornom manom – Šon Koneri. Igrao je u sedam ostvarenja iz 007 franšize i najzaslužniji je što je popularni tajni agent postao jedan od kultnih heroja prošlog vijeka, namijenjenih širokim narodnim masama.
I sam je bio čovjek iz naroda. Nije imao classy porijeklo, niti je pripadao nekom škotskom klanu čije se bogatstvo prenosilo sa koljena na koljeno. Šon Koneri poticao je iz radničke porodice – majka je bila čistačica, otac fabrički radnik i vozač kamiona. No na kraju je prvi izgovorio ono čuveno "Moje ime je Bond. Džejms Bond", i ušao u legendu.
Dobio titulu viteza
Tomas Koneri, kako je glasilo njegovo pravo ime ponosnog Škota, dugo je odbijao titule koje mu je nudila britanska kraljica, ali na kraju je ipak klekao pred Elizabetu i postao vitez. Na ceremoniju je došao u tradicionalnom škotskom kiltu.
Jedan od najvećih šmekera 20. vijeka svijet je ugledao 1930, u vrijeme koje nije obećavalo, između dva rata. Roditelji su bili toliko siromašni da su ga kao bebu, umjesto u kolijevku, stavljali u fioku da spava.
Težak život
Napustio je školu sa 13 godina kako bi doprinio kućnom budžetu: raznosio je novine, mlijeko, bio šegrt u mesari... Glancao je mrtvačke sanduke, isporučivao ugalj, radio kao spasilac na plaži, a tri godine služio je u kraljevskoj mornarici. Sve to vrijeme bavio se bodibildingom, čak postao i prvak Škotske.
Stasit, mišićav, sa visinom od 188 centimetara, zahvaljujući savršenim tjelesnim proporcijama dobio je posao modela – da pozira nag na časovima slikarstva. Obreo se i u svijetu fudbala. Nakratko, doduše, ali dovoljno da ispolji talenat i dobije ponudu od ni manje ni više nego - Mančester Junajteda.
"Odbio sam jer sam znao da karijera fudbalera traje do tridesetih. Mislim da mi je to bila jedna od boljih odluka u životu", otkrio je Šon Koneri jednom prilikom.
Godinu dana kasnije, sredinom pedesetih, debitovao je kao glumac. U početku su to bile sporedne uloge, koje nisu mnogo obećavale. Presudan je bio ratni film "Najduži dan", gdje je igrao pored tad već legendarnih Ričarda Bartona, Džona Vejna, Roberta Mičama, Henrija Fonde.
Sljedeće, 1962. godine, dobio je poziv koji se ne odbija. "Doktor No", prvi film iz serijala o Džejmsu Bondu, otvorio mu je sva vrata, a ostalo je – istorija.
Legendarni Šon Koneri preminuo je u 91. godini, a iz javnosti se povukao u aprilu 2011. Viđen je na US openu 2012. gdje je davao podršku škotskom teniseru Endiju Mareju u finalu protiv srpskog tenisera Novaka Đokovića.
(Žena/ Mondo)