Teja (Survivor) za MONDO: Ostvarila sam san

Slovenka Teja Lapanja pokazala se kao najspremnija dama u surovom rijaliti-šou Survivor. Sa lakoćom je prelazila prepreke, ali su joj nagrade (čitaj: klopa) stalno izmicale. Ipak, učešće u Survivoru smatra ispunjenjem svog najvećeg sna i vrlo rado bi se opet prijavila.

U intervjuu za MONDO, Teja je rekla da joj se ideja za učešće u Survivoru rodila dok je studirala u Americi, da su njeni prijatelji ponosni na nju i da ponekad dobija besplatne obroke u restoranima, a od eventualne nagrade za pobjedu dio novca bi upotrebila u humanitarne svrhe.

Teja ima 30 godina i iz Škofje Loke je. Prilično je samostalna, a studije u Americi sama je finansirala. Trenutno je na mjestu marketing menadžera u kompaniji koja se bavi berzanskim poslovanjem. Ima dvije želje: da ima svoj biznis i nađe dečka koji neće voljeti samo sebe, a odgovaraće joj sportski tip. U horoskopu je vodolija, a za najseksepilnijeg muškarca (glumca) smatra Breda Pita.

Odakle ti uopšte motiv da se prijaviš za Survivor?

"Kad sam živjela u Americi, porodica kod koje sam radila, predstavila mi je američki Survivor. Poznali su mene i moj način života i odmah rekli, da je to baš za mene. U trenutku sam se poistovetila sa jednom djevojkom i životom u Survivoru i poželjela, da budem jedan od takmičara. Htjela sam tamo da se prijavim, ali pošto nisam državljanin Amerike, mogla sam samo da zaboravim na Survivor. Mislila sam a je to za mene san, koji se nikad nece ostvariti. Survivor je rijaliti šou, napravljen za mene u svim pogledima, osim gladi (smijeh). Ako bi me neko pitao kako da napravi šou, koji bi bio potpuno za mene, onda je to Survivor".

U pojedinim borbama/igrama si pokazala da si najspremnija od svih djevojaka. Da li se baviš sportom i kojim?

"Sportom se bavim još od malih nogu. Prvo sam trenirala atletiku i karate. Imam crni pojas, bila sam nacionalna prvakinja i takmičila se za reprezentaciju Slovenije. Danas se gotovo svakodnevno bavim sportom, najviše biciklizmom, penjanjem i trčanjem ali da bih se takmičila u triatlonu treba i da treniram veslanje i plivanje. Zimi najviše trčim na skijama. Kad sam ušla u Survivor, odlučila sam da, za razliku od ostalih, nikome ne kažem koliko se bavim sportom i da sam u njemu i vrlo uspješna. Smatrali su me za damu i dopadalo mi se to što ne znaju ko sam i da me pritom i fizički potcjenjuju".

Često si bila blizu osvajanja nagrade, ali su one izmicale. Da li žalis zbog neke nagrade - na primjer hamburgera i koka-kole...?

"Kad sam izgubila sladoled u borbi sa Dinom, bilo mi je žao, ali preživjela sam. Kad sam izgubila hamburger i koka-kolu, ubijao me pogled na Višnju, koja nije mogla da sve pojede i popije. Ja inače zbog toliko sporta puno jedem, kao muškarac, i znam da bih sve to mogla da pojedem u tren oka, a kamoli za tri minuta koliko je imala Višnja. Da, bilo mi je žao što nisam dobila nagrade ali to je dio Survivora i bila sam spremna i na to. Treba da ideš dalje iako to može da bude noćna mora takmičara, jer stalno razmišljaš o borbama i mučiš se da bi bio najbolji i pobijedio".

Da li si sada popularna u Sloveniji i kakvi su komentari prijatelja, poznanika, slucajnih prolaznika...?

"Popularnost u Sloveniji je manja nego u Srbiji, Makedoniji ili Bosni. Veća je, možda, zbog mog stalnog pojavljivanja u magazinima, koji pišu o meni a isto i zbog kolumne, koju pišem za magazin 'Stop'. U kolumni pišem o svojim mislima tokom Survivora... Na ulicama u Sloveniji ljudi me prepoznaju, čak i konobari u restoranima, koji mi onda i ne naplaćuju klopu. Smiješno, ali oni još misle koliko sam gladna (hahaha). Moji prijatelji obožavaju da gledaju Survivor i komentarišu događanja. Navijaju za mene i vidi se da su ponosni na to da je njihova prijateljica u šou".

Šta bi uradila sa novcem od nagrade?

"Ako bih pobijedila u Survivoru i osvojila novac, 20.000 evra bih iskoristila kao početni novac za kredit za stan, u dionice bih uložila još 20.000 evra,10.000 evra bih uložila u obnovu stana na moru, a 5.000 evra da roditelje odvedem negdje na zasluženi odmor. Još 20.000 evra bih iskoristila da napravim kamp za djecu, što bih željela da bude moj novi posao. Još 5.000 evra rado bih dala u dobrotvorne svrhe ali pošto ne vjerujem da to dođe u prave ruke, organizovala bih kamp za djecu iz Slovenije, Srbije, Bosne, Crne Gore i Makedonije, i sigurno bi bilo dovoljno da se okupi puno djece. Sjećam se onih dana, kad smo kao djeca iz tadašnje Jugoslavije, voljeli da budemo zajedno i ta iskustva bih željela da prenesem i sadašnjim kluncima da vide kako je lijep život u prirodi, kako je lijepo kampovati, prati zube u rijeci...".

(Cijeli intervju pročitajte na našem portalu www.mondo.rs)