Znate li da QWERTY tastatura uopšte nije najbolji mogući raspored slova? Ali ipak ne odustajemo od nje. Pročitajte koja je bolja i zašto je nismo usvojili - problem je ljudska priroda!
Da li se ponekad nervirate kada kucate na tastaturi? Bilo da je u pitanju računar ili mobilni telefon, velike su šanse da kucate na rasporedu slova koji se koristi duže od jednog vijeka, ali u kojem se krije nekoliko mana. Bolji postoji a ovo je priča o tome zašto nikada nije zaživio. Klasičan primjer tehnologije koja nikako nije "odumrla", iako nije idealno rješenje i postoje i bolja, je tipična tastatura kakvu koristi većina nas. Riječ je o "QWERTY" tastaturi, nazvanoj tako po rasporedu slova u gornjem redu.
Ovaj raspored najprije je primjenjen na pisaćim mašinama, još u 19. vijeku. Ideja je bila da se slova koja se često zajedno koriste razdvoje, da red slova bude naizgled nasumičan, a sve to u nastojanju da se često korišćena slova ne "zapetljaju" u starinskim pisaćim mašinama.
Premotajmo malo unaprijed, kada smo već odmakli od pisaće mašine i više ne moramo da brinemo da li će se njena dugmad sudarati. Prelazimo najprije na tastature računara, pa na "touchscreen" uređaje, ali i dalje ostajemo na "QWERTY" tastaturi.
Koja nam otežava kucanje.
Zvuči neobično, ali zapravo postoji raspored slova koji omogućava brže i efikasnije kucanje. Takozvani "Dvorak" raspored slova osmišljen još 1923. je dokazano bolji za kucanje teksta dvema rukama, čini nas bržim i ostavlja manje prostora za greške. Ali ga čovječanstvo jednostavno nije usvojilo.
Kako je nastao "Dvorak" sistem?
Profesor na Univerzitetu Vašington, Ogast Dvorak, bio je mentor studentu koji je pisao master rad na temu grešaka u kucanju. Dvorak je primjetio da je ljudima koji u minutu kucaju veliki broj riječi potreban bolji sistem od postojećeg. Već tada "QWERTY" je bio široko rasprostranjen, ali je Dvorak uvidio njegove mane. Pokušao je da ih izračuna i definiše.
Najprije, najveći dio kucanja, više od polovine slova, odvija se u najvišem redu. To znači da osoba koja kuca mora stalno da sklanja prste sa srednjeg reda gdje se nalaze i dugmad na kojima bi uvijek trebalo držati kažiprste. Najveći broj slova, potom, kuca se lijevom rukom u svijetu u kojem i dalje dominiraju dešnjaci. I za kraj, oko 30 odsto kucanja odvija se na najnižem redu koji opet zahtijeva pomijeranje šaka i najteži je za dohvatiti.
Dvorak je istražio nauku pokreta šake, analizirao usporene snimke kucanja, pa čak i engleski jezik kako bi utvrdio koji raspored slova se najčešće koristi, i onda taj raspored pretumbao, ovako.
Svoju novu tastaturu testirao je najprije na daktilografkinjama koje je potom prijavljivao za takmičenja u brzom kucanju. Odatle su se vraćale sa nagradama, a ostali takmičari su prijavljivali Dvoraka organizatorima, smatrajući da je "bolji" raspored slova prevara na takmičenju.
Tu stvari postaju još čudnije. Školski odbor okruga Takoma odlučio je da mu sredinom tridesetih godina ponudi ekperiment. Oko 2.700 učenika je moralo da nauči da kuca na pisaćoj mašini s njegovom tastaturom. I uspjeli su to za trećinu vremena od sati potrebnih da nauče "QWERTY" sistem.
Zašto je propao "Dvorak" sistem slova?
Ima nekoliko razloga. Ovakve pisaće mašine izašle su tokom Depresije, kada većina preduzetnika i kompanija jednostavno nije mogla da priušti sebi troškove nove tehnologije. Kada je potom uslijedio Drugi svjetski rat, fabrike pisaćih mašina su svoje napore preusmjerile na proizvodnju oružja. Njegova tastatura je brzo postala zaboravljena, osim u krugovima posvećenika tehnologiji gdje i dalje ima obožavatelje, među kojima je i Stiv Voznijak iz kompanije "Apple" koji je svakodnevno koristi. I možda je "propao" preteška riječ. Na većini modernih operativnih sistema i dalje možete odabrati "Dvorak" kao jednu od opcija tastature, ali ćete uz taj uređaj dobiti "QWERTY".
"Fajnenšel tajms" podsjeća na riječi profesora ekonomije sa Stenforda, koji je jednom napisao da je "istraživanje QWERTY svijetova mješavina upijanja ljepote i tihih užasa". Ljepote bi tu bile nove tehnologije, ali tihi užasi činjenica da imaju ogromne mane i da opstaju i uprkos njima.
Zašto je tako? Ekonomisti ovo definišu kao zavisnost od putanje. Jednom kada industrija postavi trajektoriju ili se odluči za široku primjenu neke tehnologije, put nazad je težak i zaista se rijetko njime ide. Tehnologija ostaje i opstaje uprkos svim svojim manama, čak i kada se pojavi bolja alternativa, kao što je u slučaju "Dvorak" tastature. Kompanije smatraju da su uložile previše resursa, a potrošači previše truda, da usvoje jedan sistem i ko će ih sada sve zajedno "maltretirati" da usvajaju novi. Da bi se to dogodilo, potreban je potres. Interesovanja kupaca moraju radikalno da se promjene, ili mora da se dogodi potpuna tehnološka revolucija. Ali u slučaju tastature, bližimo se stogodišnjici izuma bolje verzije, a mi i dalje koristimo staru. Kao što je Lav Tolstoj napisao u knjizi "Rat i mir", "ljudi su vezani za cijeli tok prethodne istorije".
(MONDO)