Iza nas je osmi Weekend Media Festival, koji je i ove godine održan u Rovinju. Dok ekipa MONDO portala još sabire utiske, riječ smo prepustili kolegi iz Sarajeva, Adnanu Pavloviću.
Druga gimnazija, Sarajevo, 2004. godine... Jedan od milion časova matematike je u toku, vjerovatno prvi put čujem šta je najmanji zajednički sadržilac (NZS). Tek kasnije će mi biti jasno da učim najvažniju lekciju u mom poslu.
Uvijek sam nastojao logičkim procesom promišljanja razumjeti stvari. Odnosno, da bi nešto shvatio, moram znati zašto je to tako. To me je opredijelilo da budem ovo što sam danas, a to je ujedno i razlog zašto sam posjetio Weekend Media Festival u Rovinju. Želim saznati kako stvari funkcionišu na njihovom izvoru, među ljudima koji u ovom momentu kroje i utiču na medijsku industriju u regionu.
Rovinj je divno, romantično mjesto, te na trenutke ne znate jeste li u Hrvatskoj, Sloveniji ili Italiji. Neobična kombinacija laganog i brzog tempa življenja, zapravo sve u jednom.
Baš tu je organizator smjestio ovaj medijski festival, kao da namjerno želi izazvati u ljudima koji zarađuju svoj kruh popunjavajući hektičnim tempom medijski eter brojnim sadržajima, upravo kroz povlačenje ručne kočnice. Odnosno dati na momenat da rezimiramo i sagledamo cijelu sliku industrije. U isto vrijeme radi se, a takođe u isto vrijeme i odmara se. Godina je bila uspješna, pod tim mislim radilo se. To je evidentno po količini sadržaja, radova i akumuliranih novih znanja.
Hajde da vidimo šta se sve dešavalo ove godine u Rovinju!
Festival je koncipiran kroz miks panel diskusija, klasičnih predavanja i različitih radionica.
Klasični behemoti medijske komunikacije, ideologije i produkcije su tu, uvijek veseli i brbljivi advertajzing stručnjaci, ljudi koji traže svoju šansu na prezentacijama novih otkrića, ljudi željni znanja, dobrih zabava i čega sve ne u prostoru od par hiljada kvadratnih metara.
Pošto sam bio divno ugošćen, red je da pohvalim domaćine. Zapravo, vi njih ne vidite, mislim na ekipu koja se brine o funkcionisanju festivala. Htio sam ih uživo pohvaliti, ali kako kad njih nema?! U jednom momentu se pitate da li ti ljudi uopšte postoje i ko to sve vodi. Kasnije sam saznao da uprava festivala nastoji da ne pravi klase između posjetilaca i organizatora, već da smo svi tu skupa. Sve pohvale!
Dao sam sebi dva dana da se stvari slegnu, pa da pokušam objektivno razmisliti o svemu i napisati ovaj tekst. Definitivno najbolje što ste mogli čuti su bile panel diskusije u najvećoj festivalskoj dvorani.
Imao sam sreću da poslušam prvu diskusiju na temu nove paradigme o pomjeranju centralnih informativnih emisija u ne baš klasični termin - 19:30 sati. Pored sjajnih govornika iz domena news medija, rolling newsa i svega onoga što čini kvalitetan i tražen informativni program i dobar lov za pričom, pokazalo se još jednom da je organizator uradio sjajan programing i odabir sagovornika. Uvodno predavanje je zaista bilo uvodno predavanje, te smo kroz upoznavanje sa paradoksom približavanja javnih emitera komercijalnim, lagano zaplovili u nešto što će postati lajt motiv ove konferencije - promjena.
Da, promjena je evidentna, jer se o njoj najviše govorilo javno. Valjda kad nešto smognete izreći javno, onda je to već pred našim vratima. Promjena je vidljiva u svemu, formatu medija uopšte, zatim TV serija koje latentno počinju da se poistovjećuju sa reality programom, koncepciji programa, oglašavanju u klasičnom advertajzingu i oglašavanju u neobičnim medijskim formatima - npr. filmu.
Vjerovatno najbolja panel diskusija se desila između apsolutnih vladara medijskog prostora u regionu (TV's Greatest Hits), četiri regionalno moćne televizijske kuće. Nećemo ih imenovati, ali njihovi predstavnici (ako istražite website konferencije shvatićete da se radi o medijskim guruima koji se puno toga pitaju tokom proteklih 30 godina) su pokazali svu raskoš posla kojim se bave. Obrazovanost, načitanost, sposobnost brzog promišljanja i rekonfiguracije programa spram uticaja vanjskih varijabli, te nevjerovatnu domišljatost u stalnom vrlo elegantnom međusobnom zadirkivanju. Jednostavno je bilo uživanje slušati i saznati kako kreatori programa i programske produkcije danas razmišljaju i zašto baš na taj način.
BalCannes sam konačno posjetio, nakon mnogo godina online praćenja jednog od dražih advertajzing takmičenja, bio sam jako sretan da sve mogu uživo pratiti. 25 najboljih reklama ove godine definitivno jeste ono najbolje što se osmislilo i isproduciralo.
Pohvalno je da su ljudi dobili priliku da pokažu što znaju u vrijeme limitiranih budžeta i "pro bono" rada agencija. Ipak, pojavile su se neke vrlo interesantne i domišljate ideje koje su uspjele da pokrenu gomilu pozitivnog, nekontrolisanog PR-a što bi se ove godine mogao okarakterisati kao recept za uspjeh.
Sve kampanje su bile usmjerene kroz meni omiljeni offline/online pristup, te su rezultati zapaženi. Posebno kada je empatijska reakcija brojnih medija koji sadržaj i motor vaše kampanje besplatno preuzimaju i dijele. Svakako, otiđite na OVAJ LINK i pogledajte što je najbolje ove godine po izboru žirija.
Moram priznati da je bilo jako čudno da su reklamni oglasi iz Bosne i Hercegovine bili u najmanjem broju zastupljeni, što i ovu godinu prikazuje kaogodinu kaskanja po kompleksnosti klijentskih briefova i budžeta za ostalim zemljama u regionu. Kampanje u susjednim zemljama su vrlo složene i metodično vođene kroz komunikacijski mix koji obuhvata sve vrste medija. Shvatam da sam imao sreću da radim na takve dvije u protekloj godini i zahvalan sam. Generalno, nekoliko puta sam se susreo sa pitanjem gdje su ljudi iz BiH? Nekoliko govornika koji su tu došli na poziv organizatora, par kompanija koje su prezentirale svoje case-ove, medijske kuće i na prste prebrojati advertajzing agencija iz BiH. Zašto? Da, volio bih i ja da znam. Pitanje za jack pot!
Na kraju će ispasti da favorizujem nešto što je dio mog svakodnevnog posla, ali nakon što sam poslusao predavanje na istu temu, razgovarao sa nekolicinom ljudi iz različitih branši medijskog biznisa, stekao sam dojam da je vrijeme za to i da neće izgledati tako providno većini Vas koji poslušate moj savjet i malo prostudirate natuknicu koju dajem.
Ovo o čemu pričam se pojavilo kao vrlo sramežljivi naziv jedne panel diskusije (Reci to filmom! Kako PR i promocija koriste sedmu umjetnost?), a okupilo je imena iz biznisa, filmske industrije i oglašavanja koje apsolutno vjeruju u ideju komercijalne prezentacije u filmskoj industriji. Prezentacija i diskusija je tekla u "pro et contra" stilu, što je dodatno potkrijepilo ozbiljnost i želju programera da ukažu na važnost ovog koncepta komunikacije sa filmskom publikom. Pri tome ne mislim da to treba povezati sa James Bond pristupom oglašavanju, PR-u i product placementu, i ine slične karafeke. Mislim na naš, regionalni film, koji može biti jednako interesantan oglašivačima (onima koji mogu da razumiju potencijal takvog kanala). Prezentacija se završila apsolutno razumnim zaključkom: ne postoji niti jedan kanal komunikacije koji bolje doprinosi imidžu kao sedma umjetnost... Dalje ostavljam Vama na razmišljanje o jednoj vrlo, vrlo nadolazećoj ideji s obzirom na direktni odgovor i odobravanje publike većinski sastavljene od klasičnih klijenata oglašivačke industrije.
Kada me pitate šta je zajedničko medijima, oglašivačima i kreatorima programa, odgovoriću Vam kratko - NZS. Svi imamo isti cilj, predstaviti našu ideju, naš program, našu medijsku koncepciju i komunikaciju, teje učiniti istovjetno shvatljivom ogromnoj skupini ljudi. Ti ljudi su apsolutno i unikatno različiti, svako je drugačiji genetski sklop što uslovno određuje njihove vlastite preferencije, sklonosti, karakter...
Kako svim tim ljudima prezentovati nešto što treba biti svima jednako shvatljivo, osim konceptualno svesti na najmanji zajednički sadržilac?! Isve razlomke podvesti na isti nazivnik. Onda ćemo lako sabrati ili oduzeti, zar ne? Ugodan dan!
Za mondo.ba Adnan Pavlović, Direktor marketinga, SCCA/pro.ba, Sarajevo