Ko je na jednoj utakmici dao tri gola protiv tri različita golmana? Ko je najveći "krvnik" u istoriji fudbala? Koji igrač može da se pohvali da je igrao za tri reprezentacije? Saznajte u drugom dijelu naših nevjerovatnih fudbalskih priča!
U prvom dijelu naših nevjerovatnih fudbalskih priča mogli ste, između ostalog, da pročitate:
zašto se na Mjesecu našla zastavica argentinskog Independientea, a ne fudbalska lopta, šta je "napalo" Garija Linekera na Mundijalu 1990. godine u Italiji, koji klub nosi najduže ime na svijetu…
Bilo ih je ukupno osam, a danas vam donosimo još toliko – u drugom dijelu našeg specijala!
HET-TRIK PROTIV TRI RAZLIČITA GOLMANA!
Tri gola jednog igrača na jednoj utakmici? Česta pojava.
Tri gola jednog igrača na jednoj utakmici, ali protiv tri različita golmana? Pa, i ne baš…
Upravo je to pošlo za rukom Alvinu Martinu, legendarnom defanzivcu Vest Hema!
Prošao je omladinsku školu "čekićara", a za prvi tim igrao je punih 19 godina, od 1977. do 1996. godine, i za to vrijeme uknjižio blizu 500 nastupa za londonski klub.
Jedan će vječno pamtiti, onaj iz 1986. godine protiv Njukasla, kada je postigao het-trik – protiv tri različita golmana "svraka"!
Prvi je kapitulirao Martin Tomas, koji je potom bio primoran da napusti teren zbog povrede, a koji je bio – jedini pravi golman na raspolaganju!
Zamijenio ga je defanzivac Kris Hedvort, koji je takođe zbog povrede morao van igre, da bi meč između stativa završio vezista Piter Birdsli…
Da stvar bude gora po "crno-bijele" iz Njukasla, meč je završen katastrofalnim rezultatom – 8:1!
ASTON VILA TROFEJNIJA OD JUNAJTEDA? SAMO DO ERE SER FERGIJA!
Ostajemo na Ostrvu i pišemo o Mančester junajtedu, jednom od najvećih engleskih klubova.
Najsvjetlije stranice istorije "crveni đavoli" ispisali su pod komandom ser Aleksa Fergusona, legendarnog Škota, koji je kao trener tima sa Old Traforda razvio imperiju.
Na klupi je bio, pazite sad, SKORO 27 GODINA – od novembra 1986. do maja 2013. godine, odškolovao generacije igrača i osvojio čak 38 trofeja!
A kad smo već kod trofeja, možda i frapantno zvuči podatak da je, do Fergijevog dolaska, Aston Vila bila – uspješniji klub od Junajteda!
I zaista je tako! Do jeseni 1986. godine, kada je Škot krenuo da stvara carstvo na Teatru snova, klub iz Birmingema imao je 18 pehara u riznici, tri više od Junajteda.
Stvari su izgledale ovako:
Aston Vila – po sedam trofeja u prvenstvu i Kupu, tri Liga kupa i jedan Kup evropskih šampiona,
Mančester junajted – sedam titula, šest trofeja u kup-takmičenju, jedan KEŠ i jedan Kup pobjednika kupova.
Fergi je napustio klupu selektora Škotske kako bi to promijenio – a do dana dok nije sišao sa trona, broj pehara narastao je na 53!
KO IGRA NA "HRPI G**ANA"?
I treća priča iz ovog drugog serijala ima veze sa slavnim Aleksom.
Čak osam godina je legendarni Škot pravio čuda sa Aberdinom i sa ovim klubom osvojio 11 trofeja, ali nećemo sad o uspjesima kluba….
Prije ćemo da napišemo koju riječ o stadionu na kojem ovaj klub igra svoje mečeve.
Ovo zdanje zove se "Pitodri", a Aberdin ga koristi od početka 20. vijeka, ili, da budemo precizniji, od izgradnje, 1903. godine.
Pitate se šta je toliko interesantno? Pa… vjerovali ili ne, ime.
Na "jeziku naših naroda i narodnosti", PITODRI ne znači ama baš ništa, ali kad se prevede na škotski galski – nastaje spektakl za navijače.
U slobodnom prevodu, ime stadiona bismo preveli kao "Hrpa go**na"… Da budemo kulturniji, reći ćemo "Gomila đubriva" ili "Odlagalište fekalija"…
Pređimo mi, ipak, na narednu temu…
JEDINI IGRAČ KOJI JE IGRAO ZA TRI REPREZENTACIJE…
To je Laslo Kubala, igračka legenda Barselone.
Rođen je 1927. godine u Budimpešti, otac mu je bio pripadnik slovačke manjine u Mađarskoj, dok je majka imala poljske, slovačke i mađarske korijene.
Nastupao je, tokom karijere, za veliki broj klubova, a najduže se zadržao u katalonskom gigantu, čiji dres je nosio punih deset godina – od 1951. do 1961. godine.
A reprezentacije? Dok je igrao za Slovan iz Bratislave, odigrao je šest mečeva za Čehoslovačku i postigao četiri gola tokom 1946. i 1947. godine.
Nakon što se vratio u Budimpeštu, gdje je ranije nastupao, uknjižio je tri nastupa za Mađarsku, ali nije uspio da se upiše u strijelce. Na kraju, kada je dobio državljanstvo Španije, za ovu zemlju je između 1953. i 1961. godine odigrao 19 utakmica i postigao 11 golova.
Nastupe za tri selekcije ima, istina, još jedan igrač – legenda Reala Alfredo di Stefano. Nastup za jednu mu, ipak, nije priznat od strane FIFA.
Mečevi za Argentinu i Španiju jesu – ali ne i oni za postavu kolumbijske lige.
Di Stefano se, naime, preselio u Bogotu 1949. godine, a dvije godine kasnije je, tokom pauze u prvenstvu, odigrao četiri prijateljska meča za idealni tim kolumbijske lige.
Kako rekosmo, ipak, u zvaničnim statistikama svjetske kuće fudbala, to nije zavedeno…
DVA TROFEJA U KUPU ŠAMPIONA SA DVA ENGLESKA KLUBA
Uspjelo je to samo jednom čovjeku, zbog kojeg opet nakratko moramo da se vratimo na Ostrvo.
Riječ je o Džimiju Rimeru, nekadašnjem golmanu Mančester junajteda, Arsenala, Aston Vile, Svonsija…
Upravo je sa prvim i trećim od navedenih klubova uspio da podigne trofej namijenjen najboljem evropskom klubu!
Sa Junajtedom je u tome uspio 1968. godine, kada je meč presjedio na klupi, a sa timom iz Birmingema (koji smo već pominjali gore u kontekstu osvajanja trofeja) 1982. godine.
Tada je počeo finalni meč protiv minhenskog Bajerna, ali je kasnije zbog povrede mjesto među stativama morao da prepusti Najdželu Spinku.
Sa Vilom je, informacije radi, iste godine osvojio i Superkup Evrope, dok je, kada su pojedinačne nagrade u pitanju, sedam godina ranije bio najbolji igrač londonskih "tobdžija".
REKORDER PO BROJU GOLOVA NA JEDNOM MEČU? IMA IH DVOJICA!
Čak 65 godina!
Toliko vremena je jedan čovjek bio usamljen u ovoj kategoriji, a onda je 2007. godine "dobio društvo"... I jedan i drugi su na jednoj utakmici postigli – 16 pogodaka!
Prvo je to pošlo za rukom Stefanu Dembickom, rođenom 1913. godine u Njemačkoj. Roditelji su mu bili Poljaci koji su zbog posla boravili u Vestfaliji, a Stefan se kao veoma mlad preselio u Francusku, gdje je gradio karijeru.
Čitavu je proveo u taboru Lensa, a pomenutih 16 golova postigao je u prvom kolu Kupa za sezonu 1942-43, protiv Asturije, a njegov tim je na tom meču čak 32 puta zatresao mrežu nemoćnog rivala.
Sve do maja 2007. godine, ovaj rekord bio je nedodirljiv za svakoga u svijetu fudbala…
… a onda se ukazao Kipranin Panajotis Pontikos, koji je u meču treće kiparske lige, u utakmici njegove ekipe Olimpos Ksilofagu protiv SEK Ajos Atanasosa izjednačio ovaj poduhvat!
Taj meč, eto da i to znamo, završen je rezultatom 23:4…
ČETIRI PUTA NA MUNDIJALIMA – A NIJE ODIGRAO NIJEDAN MEČ KVALIFIKACIJA!
Naredna, pretposljednja priča, vodi nas na Apeninsko poluostrvo.
Nema, naravno, ljubitelja fudbala koji nije čuo za Đuzepea "Pepea" Bergomija, legendarnog defanzivca milanskog Intera i reprezentacije Italije.
Cijelu karijeru je Bergomi bio član milanskih "crno-plavih" i od 1979. do 1999. godine skupio impozantnih 765 nastupa, po čemu je na drugom mjestu vječne klupske liste, iza neprikosnovenog Havijera Zanetija (858).
Za "azure", za koje je debitovao 1982. i igrao do 1998. godine, odigrao je 81 utakmicu i nastupio na četiri Svjetska prvenstva…
I tu dolazimo do poente ove priče – a to je da je Bergomi igrao na Mundijalima, a da pri tome nije odigrao nijednu kvalifikacionu utakmicu!
Kako je do toga došlo?
Prva planetarna smotra na kojoj je nastupio bila je, naime, ona iz 1982. godine u Španiji.
Bergomi je tad bio 18-godišnjak, pozive za kvalifikacione duele nije dobio, a nastupio je u meču druge grupne faze protiv Brazila (3:2), te u polufinalu protiv Poljske (2:0) i finalu protiv Njemačke (3:1).
Za naredna dva prvenstva Italija nije ni igrala kvalifikacije – 1986. godine se plasirala kao osvajač, a 1990. godine je organizovala smotru.
Na turniru u Meksiku igrao je u prvom i drugom kolu, te u osmini finala, dijelu takmičenja u kojem je Italija zaustavljena, dok je četiri godine kasnije, kada je Italija osvojila treće mjesto, odigrao svih sedam mečeva.
I na kraju, u sastavu se našao i kao veteran, 1998. godine na prvenstvu svijeta u Francuskoj, ali ni u tadašnjim kvalifikacijama, kao ni onim pred smotru 1982. godine, nije bio u sastavu ni za jedan jedini meč!
Te 1998. godine, Italija je ispala u četvrtfinalu upravo od domaćina i kasnijeg osvajača, a Bergomi je igrao u trećem kolu protiv Austrije, te u osmini finala i četvrtfinalu protiv Norveške i Francuske.
NAJVEĆI KRVNIK U ISTORIJI FUDBALA
Na kraju ovog serijala, kratka priča o najvećem "krvniku" u istoriji fudbala.
Prošloj, 2020. godini, "pokazali" smo crveni karton prije nekoliko dana, sa željom da nam nijedna naredna godina ne bude kao prethodna. A znate li ko u svijetu fudbala prednjači po broju crvenih kartona?
U pitanju je Herardo Bedoja, nekadašnji reprezentativac Kolumbije.
Nadimak "Zvijer" u potpunosti je opravdao – čak 45 puta su ga arbitri prije vremena poslali u svlačionicu, u periodu od 1995. do 2015. godine, kad je završio karijeru!
Najviše crveni kartona dobio je kao član Deportivo Kalija (14), a zatim slijede Independiente Santa Fe (10), Milionarios (7), Rasing Klub (5), Deportivo Pereira, Kukuta Deportivo, Klub Atletiko Kolon, Atletiko Nasional i Envigado (2), a jedan je zaradio i igrajući za Kolumbiju.
Donosimo vam jedan, iz 2012. godine, kad je, noseći dres Santa Fea, napravio ovo što možete da vidite na snimku...
Za reprezentaciju Kolumbije odigrao je, inače, 48 utakmica, a najveći uspjeh ostvario je 2001. godine, osvojivši Kopa Ameriku.