Priča o legendarnom Petru Boroti koji nas je napustio prerano, na današnji dan prije 14 godina.
Kada se postavi pitanje ko je najveći srpski golman svih vremena, mnogi će se počešati po glavi i dobro razmisliti. Ali, možda najtačniji odgovor na ovo pitanje je Petar Borota. Nažalost, napustio nas je na današnji dan prije 14 godina, kada je u 57. godini preminuo poslije duge i teške bolesti u Đenovi.
Najbolje dane u igračkoj karijeri proveo je u OFK Beogradu, Partizanu i Čelsiju, nastupao je još za Brentford, Portimonense, Boavištu i Portu, ali pored golmanskog umijeća - pamti se i zbog svoje ekscentričnosti. Igrao je s puno rizika, branio atraktivno, a to je zabavljalo publiku, često ne i njegove trener jer se dešavalo da prima "bizarne golove". Između ostalog, poslužio je i kao inspiracija za film "Kad porastem biću Kengur", zajedno sa Sašom Ilićem, gdje je zabilježena čuvena scena kada golman u Engleskoj odlazi sa loptom iza svoje gol-linije samo da bi pokupio kačket i tako prima gol. To se zaista i dogodilo, tvrde oni koji su gledali Borotu u Čelsiju.
Završio na psihijatriji, hapšen zbog slika Paje Jovanovića: Najveći srpski golman otišao iznenada, bez dokumenata...
"Ljudi misle da je ona fora sa kačketom u 'Kenguru' urbana legenda. Nije. To se Bori zaista dogodilo dok je branio u Čelsiju. Jedina razlika u odnosu na film je u rezultatu. Oni su u tom trenutku vodili sa četiri ili pet golova razlike i taj njegov gaf nije imao uticaja na konačan ishod. Sve ostalo je isto. Odbranio je penal i sa loptom u naručju ušetao u gol da bi uzeo kačket", ispričao je Nenad Stojković za MONDO i dodao:
"Borota je bio moj cimer iz Partizana. Izuzetno harizmatičan tip. Obožavao sam ga, iako je ponekad umio da me izvede iz takta. Išli smo krajem sedamdesetih na neki turnir u Francusku, on je kasnio na avion i stigao je taksijem na aerodrom. Naravno, bez prtljaga. Drugi, treći dan u Nansiju, vidim ja da mi se nešto čudno dešava sa četkicom za zube. Pitam ga je l' to on koristi moju četkicu, 'pa da, šta ima veze... to je kao da pušimo istu cigaretu... pušiš ti, pušim ja... ista stvar'. Mnogo je anegdota vezanih za njegovo ime".
Stalno je izvodio "fore" sa svojim saigračima, pa se i danas prepričava njegova posjeta psihijatrijskom odjeljenju jedne beogradske bolnice. U pokušaju da posjeti svog saigrača iz Partizana Zorana Čavu Dimitrijevića, promašio je sprat i završio na odjeljenju za psihijatrijske slučajeve, gdje ga je zaustavio čuvar.
Naravno, nije mu bilo lakše da se objasni ko je i čime se bavi, pošto čuvar nije znao mnogo o fudbalu, ali mu nije vjerovao da je poznati jugoslovenski golman: "Znam, znam, ovdje svaki drugi kaže da je Dragan Džajić!", navodno je odgovorio čuvar i čitava scena je jedva riješena, pa je malo falilo da Borotu - ni krivog ni dužnog - zadrže na ovom odjeljenju jer i nije djelovao kao običan fudbaler, sa "afro" frizurom.
Osim fudbala, Borota je obožavao i umjetnost, odnosno slikarstvo, tako da je svoja djela izlagao u Beogradu i Londonu. Čak je bio i uhapšen kao navodni organizator pljačke slika Paje Jovanovića iz dvorca Fantast, zbog čega je šest mjeseci bio u istražnom zatvoru dok nije pušten jer nije dokazana krivica. Poslije toga je otišao iz Srbije i živio je u Đenovi gdje nije imao čak ni papire, dokumente.
"Petar je volio da sjedi u popularnom Cvetiću, kafiću u blizini Cvetnog trga, preko puta Treće beogradske gimnazije. I baš u tom Cvetiću će se 1994. godine desiti ono što će mom bratu trajno promijeniti život. Njegovom stolu su prišli ljudi sa slikama smotanim u rolne. Htjeli su da Petar procijeni njihovu vrijednost, a riječ je o delima Paje Jovanovića koje su pokradene iz manastira u blizini dvorca Fantast. Oni nisu ni znali šta imaju u rukama i željeli su da moj brat procijeni vrijednost. Ova ekipa je vjerovatno praćena, jer je ubrzo policija ušla u Cvetić i uhapsila mog brata sa slikama u rukama. Imao je nekoliko prijatelja koji su ga prihvatili. Snašao se. Slikao je i pravio izložbe. Izlazile su recenzije njegovih izložbi u italijanskim novinama", rekla je njegova sestra Mirjana u jednom intervjuu.
Danas, Petar Borota ima nasljednika u Čelsiju - Đorđa Petrovića koji je ljetos stigao zaobilaznim putem u Premijer ligu. Preko Čukaričkog i Sjedinjenih Američkih Država, do mjesta prvog čuvara "plavaca" za koje sjajno brani od kada je povrijeđen Sančez, tako da se svi nadaju da će zadržati mjesto među stativama.