Siniša Mihajlović i Zlatan Ibrahimović su te večeri izašli pred cijelu Italiju i osvojili svačije srce.
Siniša Mihajlović i Zlatan Ibrahimović su jedne večeri bili glavna tema u Italiji, i to ne zbog fudbala. Nastupili su zajedno na "Sanremu", najpoznatijem italijanskom muzičkom festivalu, a koliko je taj nastup bio značajan svjedoči i autobiografija švedskog napadača. On je u svom djelu "Adrenalin" naširoko opisao to veče i istakao da je tek kada je zapjevao sa Sinišom mogao da bude voljen i prihvaćen od svih u Italiji.
U karijeri je Ibrahimović igrao prvo za Juventus od 2004. do 2006. godine, zatim tri sezone za Inter, a zapravo je najveći utisak i trag ostavio u Milanu. Došao je 2010. na pozajmicu iz Barselone, ostao tu dvije godine, a onda završio karijeru nastupima od 2020. do 2023. Sada je glavni čovjek sportskog sektora "rosonera", ali pored stotina golova koje je dao zapravo ga je kompletna Italija zavoljela u momentu kada mu je sve krenulo nizbrdo.
"Kasnije su stvari, međutim, krenule malo nizbrdo. U novinama je krenula polemika oko kladionice. Zatim greškom bivam izbačen u Parmi. Povređujem se, istegnuće, vraćam se, ali me i dalje boli. Uzimam novog fizioterapeuta ubrzo se zarazim kovidom. Kada sam stigao u Sanremo, bio sam na vrhu. Kasnije, Situacija je počela da se kvari Nisam sujeveran, ali se u ovakvim situacijama zamisliš. A ja sam dugo razmišljao o tome: ili je Sanremo ili Lukaku, ali neko mi je nešto izbajao. Ali kasnije ćemo o Lukakuu", počeo je Ibra.
Kad su vidjeli brojke, samo su krenuli da zovu
Sam nastup na Sanremu nije išao po planu. Naime, organizatori su vidjeli da svaki put kad Ibrahimović izađe pred kamere gledanost raste i zbog toga su ga stalno tjerali da nastupa. Nije mu teško padalo, kako je vrijeme prolazilo sve više je uživao. Kako on, tako i publika.
"Učestvovanje je, u svakom slučaju, bilo fantasticno, Svi su izgledali ludi. Rukovodioci sa RAI su iza kulisa pratili publiku uživo. Shvatili su da im je, kada sam ja izlazio na scenu, rejting skakao pa su počeli da vrište: 'Napolje, Ibro! Napolje, Ibro!' Pretumbali su scenario. Trebalo je da izađem samo par puta tokom večeri, a umjesto toga su me slali stalno na scenu i tražili da improvizujem. Što sam više bio na sceni, više sam bio siguran u sebe i uživao sam u tome, toliko da mi je došlo da kažem: 'Slušaj, Amadeus, slobodno ti ostani u garderobi, sve ću ja da odradim...' To je postajao moj šou, a ne njegov, ljudi, što sam prešao na drugi nivo popularnosti i odobravanja. Najbolji osjećaj bio je taj što sam promijenio svoju sliku u očima. Zahvaljujući ovom učešću, prvi put sam se osjetio cijenjenim i prihvaćenim od svih, i od navijača Intera i Juvea, i Milana i Napolija: Nisam više zastava samo jedne strane, već neko ko je stekao naklonost svih Italijana."
Ljudima često sude, ali kad su me vidjeli sa Mihom...
Istakao je Ibrahimović u svojoj autobiografiji da ga je zapravo Italija tek upoznala na pravi način kada se pojavio pred kamerama na Sanremu. U odijelu, sa mikrofonom u ruci, dok je pjevao hitove Nade Topčagić cijeli svijet je vidio ko je zapravo pravi Zlatan Ibrahimović.
"Ljudima često sude a da ih ne poznaju. Sada vjerujem da me poznaju malo više, Svi ljudi koje sam kasnije sretao gledali su me kao Ibru iz Sanrema, ne kao Ibru iz Milana. Odem u Pincolo u Trentinu, da vozim mauntin bajk po šumi i srećem jedan stari par kako šeta. Gospođa mi kaže: 'Ibro, bio si fantastičan u Sanremu.' Na sardinijskoj plaži slična situacija Jedna baka: 'Ibro, bio si prelijep i simpatičan na TV-u, čak znaš i da se smiješ.' To su komplimenti koji su me nevjerovatno obradovali, zato što ih nisam zaslužio na terenu svojim fudbalskim talentom, već sam ih zaradio tako što sam bio svoj, pravi ja. U mojoj filozofji, savršenstvo je u sljedećem: biti ono što jesi", piše u knjizi "Adrenalin".
A onda je došao na red i čuveni nastup sa Sinišom Mihajlovićem! Godinama su bili saigrači i rivali na fudbalskom terenu, ali svi su na kraju zapamtili ovaj nastup.
"Kada sam na sceni pjevao onu pjesmu s Mihajlovićem, nisam se trudio da ostavim što bolji utisak. Nisam se pripremao: improvizovao sam, falširao sam, ali sam to bio ja. I zato sam bio savršen. Kada se završio lokdaun, ušao sam u jedan restoran i svi su počeli da aplaudiraju. OK, možda su to mogli da urade i godinu dana ranije, ali to veče sam imao jasan osjećaj da ne aplaudiraju Bogu sa 'San Sira', već čovjeku iz Sanrema. Ili ako baš hoćete, ne šampionu čuda, već šampionu riječi", završio je Zlatan Ibrahimović.