Nasljednik Dejana Stankovića trebalo bi da postane svjetska klasa i novi lider reprezentacije Srbije koju će voditi Veljko Paunović.
Fudbalska reprezentacija Srbije savladala je Letoniju (2:1) u Leskovcu, a ključni gol postigao je Aleksandar Stanković. Sin legendarnog Dejana Stankovića, lidera jedne generacije, postigao je gol glavom u 60. minutu i to baš na način na koji je selektor Paunović od njega tražio. Kada ga je uveo u igru dao mu je instrukcije da iz drugog plana napada Letonce, što je vrlo brzo rezultatirao pobjedonosnim pogotkom Srbije.
Dejan Stanković je svoj prvi gol u dresu državnog tima postigao u aprilu 1998. godine na prijateljskom meču protiv Južne Koreje, a zanimljivost je da su otac i sin na veoma sličan način tresli mrežu. Jednostavno, geni su prejaki i Aleksandar ne može da bude mnogo različit od Dejana, čega je svjestan i Veljko Paunović.
Ipak, koliko god da je Aleksandar nasljednik Dejana Stankovića, on bi u narednim godinama mnogo više morao da bude "projekat Veljka Paunovića". Vjerovatno nema trenera na svijetu koji bi više prijao za razvoj mladog Aleksandra Stankovića od čovjeka koji se profilisao baš kao stručnjak za rad sa igračima od 20 godina i koje je prije deceniju odveo do svjetske titule.
Šta je Paunović rekao o Stankoviću?
"Napravili smo izmjene na poluvremenu, Aleksandar Stanković je dobio jasan zadatak da ulazi u kazneni prostor i završava akcije, tako je i pao gol. Drago mi je zbog njega i njegovog oca, koji mi je veliki prijatelj, čitave njegove porodice. Pokazao je da možemo da računamo na njega...", rekao je Veljko Paunović i prokomentarisao to što je Aleksandar slavio gol pokazivanjem na glavu:
"Vježbali smo završnicu glavom, zato mi je poslije gola prišao i pokazao prstom na glavu. Naslijedio je dobar prekid od oca, očigledno".
Mnogi su očekivali da Aleksandar Stanković bude starter u timu Srbije na Vembliju, ali se to nije desilo. On je ušao u igru umjesto povrijeđenog Ivana Ilića, a Paunović se dvoumio da li da ga zbog velike minutaže u Londonu stavi u startnu postavu protiv Letonije. Donio je odluku da to ne uradi, a ispostavilo se da je pogodio kada ga je svježeg uveo na poluvremenu.
"Svakako da je on ovom utakmicom i na Vembliju pokazao kvalitet. Iskreno, planirao sam da počne danas. Igrao je utakmicu na Vembliju, jako tešku, igrao je kao da je počeo, to opterećenje koje je imao, danas sam odlučio da utakmicu ne krene iz tih razloga. Grujić je odigrao strašno. Lukić je igrao, tu je bilo jedan ili drugi, drago mi je što je ovako ispalo. Vidio sam ga na utakmici protiv Bajerna u Ligi šampiona, čuvam za sebe vjeru koju imam u njega, volim da ne pričam, iako je to bilo vaše mišljenje. Slažem se sa tim, da ga pustimo, momak je mlad, znam kako se vode ti igrači".
Vezni fudbaler reprezentacije Srbije Aleksandar Stanković naslednik je Dejana Stankovića, nekadašnjeg kapitena Crvene zvezde, ali i nacionalnog tima. Rođen je 3. avgusta 2005. godine u Milanu, gdje je njegov otac godinama gradio fudbalsku karijeru noseći dres Intera. Upravo u tom italijanskom timu je i Aleksandar proveo veliki dio svoje karijere.
Od malih nogu prolazio je kroz Interovu školu, stepenik po stepenik, sve dok nije stigao do prvog tima. Zvanično, Aleksandar Stanković nikada nije debitovao za Inter iz Milana, iako je bio dio prvog tima tokom dvije sezone. Išao je na pozajmicu u Lucern, gdje je bio fantastičan, a zatim ga je Klub Briž kupio za 9.500.000 miliona evra.
Inter iz Milana ima otkupnu klauzulu - on iznosi 22 miliona evra u leto 2026. i 25 miliona evra godinu dana kasnije. Vidjećemo da li će italijanski tim odlučiti da je aktivira i tako Aleksandra vrati kući, tamo gde je njegov otac osvojio veliki broj trofeja i između ostalog bio šampion Evrope.
Aleksandar Stanković je 27 puta nosio dres mlađih kategorija reprezentacije Srbije, a bio je i kapiten nacionalnog tima do 17 godina koji je 2022. godine stigao do polufinala Evropskog prvenstva. U seniorsku reprezentaciju stigao je na kraju selektorskog mandata Dragana Stojkovića Piksija, a čini se da bi kod Veljka Paunovića mogao da bude jedan od ključnih igrača. Najmanje zbog toga što su novi selektor i njegov otac dugogodišnji prijatelji.
Kada su Stanković i Paunović igrali zajedno?
Veljko Paunović nije odigrao mnogo mečeva za seniorsku reprezentaciju - jednom je nastupio za nacionalni tim Jugoslavije i jednom za nacionalni tim Srbije i Crne Gore. Ipak, bilo je mečeva u dresu sa državnim grbom na kojima je dijelio teren sa Dejanom Stankovićem. Paunović je 13 mjeseci stariji od Stankovića, koji je često igrao sa godinu dana starijim saigračima, pa su između ostalog bili saigrači i u reprezentaciji Jugoslavije do 21 godine.
Takođe, Stanković i Paunović dijelili su teren na meču Jugoslavija - Meksiko igranom 2002. godine u Finiksu. Dejan Stanković je bio među starterima i zbog crvenog kartona je meč završio u 80. minutu, dok je Veljko Paunović u 70. minutu dobio šansu umjesto Slaviše Jokanovića. Jugoslavija je pobijedila (2:1) golovima Kežmana i Miloševića.
Naravno, bilo je i mnogo mečeva u kojima su Veljko Paunović i Dejan Stanković rivali, jer je jedan nosio dres Partizana, a drugi Crvene zvezde. Ipak, njihov najzanimljiviji okršaj dogodio se van granica Srbije. Dejan Stanković je sa ekipom Lacija osvojio Kup pobjednika kupova pobedom nad Majorkom za koju je igrao Veljko Paunović, a dvojica srpskih igrača su se mimoišli - Stanković je izašao u 56. minutu, a Paunović ušao u 74. minutu.