Crvena zvezda je na jučerašnji dan ostvarila istorijsku pobjedu protiv Rome, uz nastup karijere Nikole Žigića.
Prvi dan decembra 2005. godine zauvijek je ušao u istoriju kluba sa "Marakane". Na taj dan, u meču grupne faze Kupa UEFA, Crvena zvezda je pred punim tribinama pobijedila veliku Romu. Bila je to jedna od najvećih evropskih pobjeda u istoriji kluba i najveći individualni nastup jednog igrača u Evropi sve do eksplozije Milana Pavkova protiv Liverpula 13 godina kasnije.
Nikola Žigić je srušio Romu asistencijom za Milana Purovića i postigavši sam dva gola - jedan na asistenciju Boška Jankovića za izjednačenje 1:1, a drugi za konačnih 3:1. Primio je loptu daleko od gola "vučice", ostavio za sobom Filipa Meksesa, pustio korak i dao gol zbog kojeg "Marakana" doslovno eksplodirala. Precizan šut lijevom nogom sa više od oko 25 metara i "mat". Kakav gol - strašan gol.
"Vidio sam da je golman istrčao, ne mogu da kažem da sam gađao rašlje, htio sam samo da pogodim gol, ali lopta je našla put, ušla u mrežu. Vidjeli ste i sami, prelijep gol, ali to je prije svega zasluga mojih saigrača koji su izginuli na terenu zajedno sa mnom. Pobijedili smo Romu i zasluženo slavili", rekao je poslije utakmice Žigić, u noći u kojoj je bio njegov red da otvara nebo nad Marakanom.
I nije to uradio sam, već kao što je rekao - uz pomoć čitavog tima, u kojem je tada heroj postao i Vladimir Stojković.
"Kasano se uplašio, čekao sam ga"
Ljubio je loptu u svom stilu poznati srpski golman dok se Marakana oko njega tresla jer je "skinuo" penal Antoniju Kasanu. Znao je tada ljubimac navijača Zvezde kako će Kasano da šutne i ostalo je istorija.
"Kasano je htio da 'bocne.' Uzeo sam u obzir da je teren loš, blatnjav i da neće moći jako. Krenuo sam malo ulijevo, ali ne jako, očekivao sam siguran šut. Stajna noga nije mogla da mu ostane lijepo, plašio se klizanja. Čekao sam ga i već sam malo otišao ulijevo, mislio da će mu to biti najsigurniji udarac, s obzirom na okolnosti i vrijeme", rekao je Stojković u intervjuu za "Mojih Top 11" Nebojše Petrovića.
Pogledajte tu odbranu:
Stojkovićeva odbrana za konačnih 3:1 bila je i tačka na tu utakmicu i najveću pobjedu te generacije. Uslijedio je bolan meč protiv Strazbura, poraz u burnoj završnici i kraj sna o evropskom proljeću, koje je Zvezda čekala sve do kraja naredne decenije i velikih uspjeha generacije Vladana Milojevića.
Nikola Žigić je narednog ljeta, 2006, otišao u Rasing Santander, Vladimir Stojković u Nant, a nekoliko godina kasnije u Partizan, u kojem je postao i kapiten, dok je čitava generacija trenera Valtera Zenge ostala pri srcu navijača zbog svog ofanzivnog fudbala, domaćeg osnova i ogromnog talenta.
Dvadeset godina traje sjećanje navijača Zvezde na nezaboravnu decembarsku noć i neki bi se usudili da kažu, najljepši evropski gol koji je Crvena zvezda postigla na "Marakani".
- Zvezda: Stojković, Luković, Dudić, Biševac, Basta, Kovačević, Milovanović, Mladenović, Đokaj, Janković, Žigić. Trener: Valter Zenga.
- Roma: Kurći, Panući, Kufur, Mekses, Alvarez, Akvilani, Karža, De Rosi, Kasano, Kufre, Nonda. Trener: Lućano Spaleti.
Noć kad je Nikola Žigić postao besmrtan na Marakani: 20 godina od Zvezda - Roma i gola koji se neće ponoviti
