Eksperiment sa 20 klubova u Prvoj ligi Republike Srpske trajao je samo jednu sezonu.
Sezona 1999/00. ostaće upamćena kao prva i jedina u istoriji fudbala Republike Srpske tokom koje je elitni rang činilo čak 20 ekipa.
Nakon iscrpljujućih 38 kola, prvi šampion Srpske Boksit iz Milića, predvođen trenerom Zoranom Jagodićem, ponovio je uspjeh iz 1996. godine, te stigao do druge titule, ujedno i posljednje, nakon čega je uslijedio pad ekipe sa stadiona "Suhač polje".
Zašto su se čelnici Fudbalskog saveza RS odlučili na toliko veliki broj ekipa?
Naime, Prvu ligu RS sezonu ranije trebalo je da napusti Jedinstvo iz Brčkog, ali je Izvršni odbor FSRS na sastanku u Gacku 12. jula 1999. donio odluku da se liga proširi, te da klub iz Distrikta Brčko zadrži prvoligaški status.
Osam dana kasnije, na novom sastanku u Modriči, "pao" je dogovor da se liga proširi na 20 klubova, pa su pored šampiona drugih liga, Modriča Maxime (Centar), Mladost iz Gacka (Jug) i srbačke Sloge (Zapad), plasman u elitni rang, i to nakon baraža u kojem su još nastupili Slavija (tada Srpsko Sarajevo), Omladinac APB (Banjaluka) i Sloga DIPO (Gornji Podgradci), izborili fudbaleri Sloge iz Doboja.
Uslijedilo je najduže prvenstvo u prvoligaškom karavanu Srpske, sa 380 odigranih utakmica, a trener Jagodić stigao je do trećeg trofeja, nakon dva osvojena sa Rudarom iz Ugljevika, čime je potvrđeno da se na istoku RS igra najbolji fudbal.
Upravo su Boksit i Rudar vodili žestoku bitku za šampionsku krunu, a ona je na kraju završila u Milićima. Boksit je sakupio 82 boda, Rudar četiri manje, dok je treće mjesto pripalo trebinjskom Leotaru.
Razočaranje sezone bio je plasman branioca trofeja Radnika iz Bijeljine, koji je sezonu okončao na skromnom šestom mjestu, te banjalučkog Borca, koji je sa velikim ambicijama ušao u prvenstvo, a na kraju morao da se zadovolji sedmim mjestom.
Dvije decenije kasnije, prisjetili smo se dešavanja u ovoj sezoni, a u razgovoru za MONDO, trofejni trener Zoran Jagodić istakao je da se tada u Prvoj ligi Republike Srpske igrao sjajan fudbal.
"Osim nas i Rudara, bilo je tu još mnogo dobrih ekipa, poput Leotara, Slobode, Radnika, Kozare, Borca... Bilo je tu zaista mnogo utakmica, ali i kvaliteta. Vjerujem da bi bar sedam-osam ekipa iz tadašnjeg prvenstva danas bez problema igralo u Premijer ligi BiH", kaže Jagodić na početku razgovora za naš portal.
Atraktivan fudbal privlačio je i brojnu publiku.
"Tada je bila izuzetno dobra posjećenost, kakva se danas ne može zamisliti ni u Premijer ligi BiH, a kamoli Prvoj ligi RS."
Kako kaže Jagodić, tada su vladali pravi porodični odnosi u i oko kluba, što je dovelo do ostvarivanja velikog rezultata.
"To što smo postigli bio je rezultat izuzetno korektnog odnosa svih u klubu. Radili smo po tri-četiri treninga, vrijedno se treniralo u pripremnom periodu, a imali smo i jaku ekipu. Takođe, bila je tu i paklena konkurencija koja nam je pomogla u tome da se ne opustimo tokom prvenstva i ostvarimo sjajan uspjeh", prisjeća se Jagodić.
Potpuni krah doživjeli su fudbaleri Sloge iz Trna, koji su u podmlađenom sastavu predstavljali "topovsku hranu" za preostale prvoligaše. Trnjani su na 36 utakmica (na dvije nisu doputovali) ostvarili tek po jedan trijumf i remi, pritom primivši rekordnih 211 golova, odnosno čak 5,5 prosječno po meču!
Ipak, već od starta sezone bilo je jasno da prvoligaši teško da mogu izdržati ritam od toliko utakmica, pa je donesena odluka da se liga "skrati". Tako je od sezone 2000/01. najjači rang fudbala Srpske ponovo brojao 16 ekipa.
Ta odluka značila je da će čak šest ekipa napustiti prvoligaško društvo. Na kraju je ta sudbina zadesila čak tri Sloge! Osim "fenjeraša" iz Trna, u niži rang su morali imenjaci iz Doboja i Srpca, zatim Borac iz Šamca, brčansko Jedinstvo, kojem ovoga puta nije bilo spasa, te Famos iz Vojkovića.
Bila je ovo sezona koju je posljednji put obilježio Boksit.
Tim iz Milića naredno prvenstvo okončao je tek na četvrtom mjestu, sa čak 15 bodova zaostatka za šampionom Borcem, koji je prigrlio svoju prvu titulu tek u sezoni 2000/01.
Naredna sezona bilo je rezultatski još lošija. U takmičarskoj godini nakon koje je fudbal u BiH ujedinjen i osnovana zajednička Premijer liga BiH, osvojeno je skromno 12. mjesto, te je propuštena prilika da se izbori plasman u premijerno izdanje bh. elite.
Boksit je ostao u Prvoj ligi RS, ali samo do kraja 2002. godine, kada je na polusezoni Boksit napustio takmičenje zbog izuzetno teške finansijske situacije.
U narednim godinama uslijedili su još teži dani za tim koji je pisao najljepše stranice fudbala Srpske. Klub je ostao bez sponzora, "obrisano" mu je ime Boksit, klub je tavorio u drugom i trećem rangu, a danas su Milići član drugoligaškog društva i nastupaju u grupi "Istok".
"Odlaskom generalnog sponzora, kompanije Boksit, klub je prešao u ruke opštine i sve se promijenilo. Zajedno s nama, i ženski rukometni klub pravio je dobre rezultate, ali nakon toga, ništa više nije bilo isto. Ali, vrijeme ide kako ide. Nešto odnese, pa donese nešto novo. Nestabilno je vrijeme, ne postoje dugoročni ciljevi i to je glavni problem", priča nam Jagodić.
Na naše pitanje da li prati današnji, domaći fudbal, Jagodić kaže:
"Slabo pratim. Slično je to sve kao u Rudaru, gdje sam ranije radio. Male su to sve sredine, a fudbal se vraća u velike centre. Nije to slučaj samo kod nas. Teško može dugoročno da se opstane. Može par godina i to je to. Sve je osuđeno na propast ili na nivo ravan amaterizmu."
Po njegovom mišljenju, lošem imidžu domaćeg fudbala doprinio je i loš rad čelnika Fudbalskog saveza Republike Srpske.
"Godinama se radilo pogrešno. Njima je glavni interes bila kotizacija. Apsolutno ništa nisu uradili korisno, uništili su domaći fudbal. Da su napravili bar dva stadiona, rekao bih 'svaka čast'", ogorčen je Jagodić.
Promjene na čelu FSRS dugo su najavljivane, a sada je na čelu saveza Vico Zeljković. Jagodić smatra da je konačno došlo vrijeme da se krene sa "mrtve tačke".
"Gore od ovoga nije moglo. Ovo što su radili posljednjih deceniju i više mislim da se ne može ponoviti. Lako je sada uraditi nešto bolje, kada oni nisu uradili ništa. Samo smanjenje Prve lige RS bilo je čista glupost, koju nikako nisu mogli da opravdaju i potkrepe činjenicama, nego se radilo o čistom hiru. Pravo da vam kažem, ne pratim toliko dešavanja, ali mislim da nova ekipa ima mogućnost da to popravi, samo mi se ne sviđa što su ostali neki članovi od ranije, 'preletači', te nisam siguran čemu sve to vodi", zaključio je Jagodić.
KUP RS: PONOVO KOZARA
Specijalista za kup takmičenje i ove sezone nije iznevjerio.
KOZARA - SLOBODA 1:0 (1:0)
/Petrović 37/
Fudbaleri Kozare, nakon premijernog Kupa RS 1994. godine, u svoje vitrine donijeli su još jedan trofej namijenjen najboljoj ekipi najstarijeg i najmasovnijeg takmičenja Srpske.
U sjajnom ambijentu, pred 5.000 gledalaca na Gradskom stadionu u Banjaluci, tim iz Gradiške minimalnim rezultatom 1:0 savladao je Slobodu, a gol odluke postigao je Saša Petrović, koji je u Kozaru stigao iz skopskog Vardara.
Fudbaleri iz Novog Grada u godini jubileja, kada su proslavljali 90 godina uspješnog rada, tako nisu uspjeli u svom prvom finalu da se domognu trofeja.